"Sjednica Vlade: Za omalovažavanje policajca kazna 15.000 kuna

sir Oliver  pise:

"Sjednica Vlade:

Za omalovažavanje policajca kazna 15.000 kuna

 

Pitali ste se što to znači omalovažavanje policajca koje vam može izbiti do 15.000 kuna iz džepa ili vas strpati na 60 dana u zatvor. Ukratko – zagorčati vam život 'do daske'? E, pa ni sami ne biste vjerovali objašnjenju koje nam je stiglo iz resora Ranka Ostojića.

Danas.hr zatražio je konkretan odgovor od Ministarstva unutarnjih poslova, a zauzvrat smo dobili nimalo konkretno objašnjenje, valjda onoliko precizno, koliko je i stavak prijedloga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se odnosi na omalovažavanje i vrijeđanje službene osobe. U ovom zanimljivom odgovoru, a zbog nemogućnosti određivanja točnih kriterija po kojima se neko ponašanje može označiti kao omalovažavajuće za policajca, iz MUP-a su posegnuli čak i za rječnikom. Pa kažu:

"Riječ 'omalovažavati' znači umanjiti nečiju vrijednost, važnost, podcjenjivati", piše nam policija. Te nastavlja: "Kako će se omalovažavanje procjenjivati, ovisi o svakom konkretnom slučaju, ali bi svakako bilo značajno sagledati sve konkretne okolnosti događaja i s posebnom pozornošću utvrditi one elemente koji znače negiranje vrijednosti koje imaju državna tijela, odnosno službene osobe tih tijela. Kod takve ocjene, osim negacije vrijednosti, značajno bi bilo ocijeniti i druge aktivnosti koje u cjelini predstavljaju biće konkretnog prekršaja, a gdje je svakako jedan od značajnijih elemenata i namjera počinitelja." Način počinjenja prekršaja omalovažavanjem, objašnjavaju nam iz policije, "može se ostvariti verbalno, pisanim podneskom, elektronskom poštom, radnjom ili fizičkom kretnjom ili gestom kojom počinitelj omalovažava državno tijelo, odnosno službenu osobu tog tijela". Tako se naprimjer, objašnjavaju nam, "omalovažavajućim i uvredljivim smatra uvriježena, uvredljiva gesta isticanjem srednjeg prsta ruke, kada je ona upućena državnom tijelu, odnosno službenoj osobi. Međutim, omalovažavajuća izjava ili gesta ne mora uvijek biti izravno upućena službenoj osobi ili državnom tijelu da bi se ostvarila obilježja prekršaja, nego se može obilježja prekršaja ostvariti i aluzijom, ali tada mora biti očito, prema drugim okolnostima događaja, da se odnosi na državno tijelo, odnosno na službenu osobu".
Nemušto objašnjenje iz policije od filozofskih pojmova kao što je "biće", prelazi u domenu totalne apstrakcije – to su "aluzije", te ostale možebitne nedefinirane uvredljive geste koje nas mogu stajati tri prosječne hrvatske plaće. Je li to onda i mrk pogled upućen policajcu ili nešto što se može protumačiti kao bahato odgovaranje službenoj osobi?"
Po ko zna koji put čitan ovo pandursko (ajme oće li me zbog ovog 'pandursko' kazniti jer ih omalovažavan tim imenom?) objašnjenje i ništa ne razumin. Svaki put mi je sve manje i manje jasno ča to znači 'omalovažavanje pandura' zbog kojeg me isti more kaznit sa 15 000 kn kazne. A kako je kod nas sve blentavo pa i ovo objašnjenje more se stvarno dogodit da ako nešto mrgodno pogledan pandura da me on prijavi zbog omalovažavanja i rebne mi kaznu zbog koje ću morat u prdekanu na 60 dana jer osin Todorića i Tedeschia nikor u ovoj državi nema toliko para da more odmah to platit pa mi ne gine prdekana. Kako je danas lip, sunčan dan, otiša san učinit đir po gradu, malo na Rivu sist i popit čaj i usput na Pazar kupit sunčane očale i to one sa najcrnijin staklon. Ma jeman ja sunčane očale ali su šminkerske a tražin one ka za slipce. I znate, nisan ih naša. Nema ih. Izgleda da su se Splićani pripali ovega zakona (je da je zakon još samo prijedlog našeg Splićanina Ranka Ostojića ali budite sigurni da će se prihvatiti) pa su pokupovali sve sunčane očale sa najcrnijin staklon da bi sakrili pogled od pandura i tako izigraju zakon zbog kojeg će masu svita postat beskućnici. I tako s esada ja bojin za sebe jer ja nisan za sada kupija te očale i kada se zakon izglasa onda san nadrlja ako ih do tada ne buden kupija.
Majko moja, ča je ovo došlo da ne moreš pandura više pogledat jer će te omar kaznit po onoj sportskoj 'slobodno sudačko uvjerenje'. S druge strane,pitan se je li možda to i dobro? Zašto se to pitan?

Bilo je to negdi oko 1974.g. Jema san oni Tomosov automatik na pedale od 50 ccm ča je parija ka bičikleta (veća vezija Ponija Express), narančaste boje. Jema san sve potribne papire da bi uopće moga sist na njega a kamo li ne i vozit ga. Ne bi mi mater drukčije dala. Znači, jema san sve papire o vlasništvu tega malega motorina ka i potvrdu da poznajen prometne propise koju san dobija na onom poligonu omar uz Tursku kulu. Vozin se ja tako, lip sunčan dan ka i danas i naravno gren učinit đir priko Rive, isto ka i danas. Spustija san se niz Prvoboraca i taman san proša most kad me kraj one okuke koja dili cestu na dva dila-jedna gre priko Rive a druga do luke i ferate, čeka On. I dvi crne marice. 'On' je bija pandur popularno zvan Bračanin. Mrga od čovika. Samo je učinija mot rukon i ja san sta. Omar vadin sve papire koji njega ne zanimadu. 'Krcaj ga' naredi mi da motorin ukrcan u crnu maricu. 'Zašto?' upita san i omar zažalija jer mi je opalija peščurinu da san vidija sve zvizde i planete Mlične staze. Ča ću nego ga poslušat inače bi još dobija po bubrezima od njega. 'Neka sutra netko od roditelja dođe po njega u Saobraćajnu policiju' a to je onda bilo tamo blizu školske poliklinike kraj one crvenkaste kuće ča jema volat kroz koji se ulazilo na parkiralište pandurije. Nisan bija jedini kojemu je uzeja motorin i kojega je opalija peščurinom. Svi smo mučali nakon takvog 'uvjeravanja' jer smo znali ko je pandur Bračanin. Strah i trepet svakoga ko je u ono vrime činija gluposti po gradu.
Je, bija je ne samo on nego i ostali milicajci jako grub kada bi se dali u prepirku s njima. Ali, to je onda bilo vrime 'mraka' kako to vrime neki 'pametnjakovići' zovu. Ja samo jedno znan da se u to vrime 'mraka' moglo slobodno šetat ulicon bez straja da će vas neka budala napast i istuč onako čisto bez veze ili van neko u trku ukrest boršu bacivši vas pri tom na pod. Bilo je to vrime 'straha' koje nam je omogućavalo noćne šetnje do kasnih uri, vrime kada se poštiva kućni red ka i javni red i mir jer smo se svi bojali pandura koji bi nas ispeglali ako smo nešto krivo napravili.
A onda je neki 'pametnjaković' upalija svitlo i došla nam je demokracija a s njom i veća prava čovika. S tim većin pravima nestali su omraženi 'milicajci' i došli su nam naši 'policajci' koje više ni povećalon ne  moreš vidit. Također su nam došli i nasilnici zbog kojih se bojimo prošetat gradon u kasne sate ka nekad, zbog kojih se sve više otuđujemo jedni od drugih jer se ti nasilnici nikoga ne boje a najmanje pandura koji 'prekoračuju' svoje ovlasti kada interveniraju. Vidija san milijun puta kako ova današnja mladež reagira kada izbije neka tuča zbog koje panduri interveniraju. Ovi njih izvriđaju samo tako i malo fali da se s njima i potučedu. A panduri moraju pazit na ponašanje jer svako jema mobitel s akameron i evo ti belaja ako pandur reagira pandurski.
Zato se pitan je li ovaj zakon dobar? Mi smo čudan narod. Samo silu jaču od nas poštujemo. Zakone uopće ne. I sad, ako će ovi zakon o pandurima utirat strah u kosti stanovništvu da pazi i na ostale zakone jer svakome je drag njegov takuin, ja san prvi za njega. Jer samo tako će se kakav-takav mir i red vratit na našin ulicama kojima vladaju obrijani divljaci tzv.'kockice' sa crnin BMW-icima, narkići i pijančine i nasilnici.
A ja ću za sačuvat svoj takujin isto nabavit najcrnije sunčane očale jer me ka normalnog čovika pandur more samo kaznit radi mrgodnog pogleda. A zbog divljaka kojih ima na sve strane podržavan taj zakon.