IVO NOKAUTIRAO ACU U PRVOJ RUNDI

IVO NOKAUTIRAO ACU NAKON PRVE SEKUNDE PRVE RUNDE!

komentar:sir OLIVER


 Gledam na HTV 1 Ivu Sanadera kod Ace Stankovića u 'Nu2'.Odmah u startu bacija je veliku kost političarima i građanima Hrvatske zbog sporazuma sa Slovenijom.Drugo,inteligentno govori o onom ljigavcu Mladenu Bajiću koji stvarno dostavlja povjerljive dokumente medijima koji su opet po nalozima već unaprijed osudili Ivu.Treće, ako bi nekome trebalo suditi to sigurno nije Ivo Sanader već svi oni poltro

ni od njegovih suradnika koji na sudu 'hrabro' i 'istinito' izjavljuju da im je on naređivao da rade određene nezakonite poslove koji su samo Ivi donosili financijsku korist.da su moralni Hrvati i kršćani oni bi odbili ta njegova nezakonita naređenja.Istina tada bi ostali bez posla i bogatstva koje svi političari ostvaruju svojim političkim angažiranjem ali bi se saznalo što Ivo radi.Međutim, njima je bio važniji njihov džep, jer se 'u radu s medom ližu prsti',nego zakon.Bio im je važniji čovjek nego zakon Republike Hrvatske.Oni su pravi izdajnici Republike Hrvatske i njima treba suditi a ne Ivi.Sviđalo se to kome ili ne.

Možete li vjerovati? U Hrvatskoj postoji 260 multimilijunaša

piše:sir Oliver

'Prema istraživanju Wealth X-a u Hrvatskoj je 260 multimilijunaša, čije je ukupno bogatstvo 30 milijardi dolara, prenosi Business.hr. Od 45 europskih zemalja koje se nalaze na listi, Hrvatska zauzima 23. mjesto.'

Zašto ne bih vjerovao u ovo? U državi kao što je naša, donešeni su takvi zakoni da se ostvari projekt '200 bogatih obiteli u Hrvatskoj' koji se pogrešno pripisuje pokojnom predsjedniku Tuđmanu iako ga je prvi spomenuo Stjepan Mesić a Tuđman ga je samo stalno isticao. Po tim zakonima poduzetnicima bliskim tadašnjoj vladajućoj stranci sve je dozvoljeno što im omogućava da ostvare veliki profit. Pošto se nitko u ljudskoj povjesti nije obogatio preko noći,vladajući su zažmirili na jedno oko dok su poduzetnici nezakonitim poslovanjem ostvarivali taj veliki profit i preko noći postajali tajkuni. Naravno,da bi im to uspjelo,određena provizija slijevala se u džepove vladajućih jer da toga nije bilo ne bi ovi ni postali tajkuni.
Tako je i danas. Tajkun može sve.Pa i ne plaćati porez jer će mu ga država ionako oprostiti (sjetimo se kako je bivša Vlada oprostila Todoriću 400 milijuna kuna poreznog duga).Tajkunova obitelj također može sve:voziti snažne automobile iako nemaju zakonskih dozvoljenih godina za vožnju istih (sjetimo se Kerumovog sina i njegovog nabrijanog crnog BMW-a),ubijati u prometnim nesrećama druge i proći sa smiješno malim kaznama (sjetimo se mladog Zeca koji je BMW-om u centru Makarske ubio dvije 16-godišnjakinje) da dalje ne nabrajam.
Zašto je to tako?Zato jer ako se tajkuna prozove zbog nezakonitih malverzacija u poslovanju vladajući neće dobiti svoju proviziju.Nemojmo se zavaravati zbog eventualno male visine te provizije.Prvo,mala provizija lakše prolazi nezapaženo.Drugo,na ovako veliki broj tajkuna u konačnici je ta provizija ogromna.Zato nije ni čudo da vladajući imaju ogromne stanove ili kuće,skupocjene automobile i sl. a sve zarađeno od zastupničke plaće hahaha.Za glupane ta priča prolazi evo već 20-tak godina jer se nitko ne buni protiv toga.
I dok se tajkuni bogate jadan mali čovjek svakog dana postaje sve siromašniji baš zbog tih tajkuna.Njega će država stisnuti svim represivnim aparatima da plati i najobičniji račun za tv pretplatu oduzimajući mu ovrhom i ono što mu zakonski ne smije oduzeti od redovnih primanja.Ali u državi koja ima zakone samo zbog toga što ih mora imati a ne zbog toga da se ti zakoni sprovode i to nezakonito oduzimanje od redovnih primanja nikoga od vladajućih ne uznemirava. Jer mali čovjek i služi za to:da ga se gazi jer se tajkuna ne smije!
Zato,ljudi moji, kada sljedeći put na našim ulicama vidite porschee,terence porsche,ferarije,bentleye,maseratije,jaguare i ostala manje skupa a isto skupa auta znajte da su to oni od 260 tajkuna,ljudi koji su od državnog interesa (sjetimo se Gazimirove izjave o Agrokoru) koja im je omogućila da imaju bogatstvo koje imaju i nemojte se ljutiti što oni imaju a vi ne.
Jer mali čovjek nije od državnog interesa!

MIMICNA HOBOTNICA-NASA POLITICKA ZBILJA!

Mimična hobotnica mijenja i oblik i boje. Može se doslovce u hipu 'pretvoriti' u morski greben ili najopasniju morsku životinju. Otkrivena je '90-ih godina prošlog stoljeća i ovako nešto do sada još nije viđeno. 

 

Cim sam procitala uvod u ovaj clanak ,odmah me podsjetilo kako prigodno da se ovo cudo od bica otkrilo devedesetih godina proslog stoljeća...mene neodoljivo asocira na nase politicare,il oni neodoljivo liće na ovu mimicnu hobotnicu!

Mimična hobotnica je majstor u mijenjaju oblika i prilagodjavanju okolisu,te se lako prikrije i tu strpljivo ceka svoj trenutak da sve sto joj se vrijedno približi njami!

Ona živi po hrvatskoj zbilji-"tko jamio-jamio"i nema vise povratka!

Mislim da je za sve sto se događa u Hrvatskoj mozemo optuziti ovo čudo od zivotinje!

Mimička hobotnica je ta koja je nekom magijom prenjela svoje sposobnosti na nase politićare,te oni ko začarani lutaju domovinom,i nemogu si pomoč.jer su zahvačeni teškom ovisnosću zvanoj-jamiti!

Ljudi moji,pa stanite prozivat bidne naše političare,nisu oni krivi sto su ovisni,krivo je otkriće mamične hobotnice!

Zato dobro pazite dok gledate video mamičnoj hobotnici da i vas ne uhvati ovisnost jer nitko nije cijepljen od bolesti zvane-JAMIO!!

Jesu li Hrvati govna neviđena? 

autor:Boris Dezulovic

 

samo neznam kako mi je promakoa ovaj tekst,al treba ka procitati tko nije!!

Nadjoh ga medju popisom najcitanijih tekstova istocnog dijela bivse SFRJ

Tužne dvije priče o dvije majke i njihove dvije djevojčice objavio je Jutarnji list prošlog vikenda. Jedna je nesretna djevojčica tek započela svoj život, druga ga je iz svoje nesreće sama okončala.

Autor: Boris Dežulović

Priča prva ide ovako: mladi bračni par iz Bosne i Hercegovine odlučio je prije devet godina za sebe i svoje troje djece potražiti neki drugi život, i našli su ga naposljetku u jednom malom, mirnom gradiću na obali. Nije njihov drugi život bio ni po čemu bolji ni gori od hiljada sličnih drugih života bosanskih izbjeglica. Pa ni mlađa kćerka Slađana, nekad veselo i razigrano dijete, nije bila prva koja se iz škole počela vraćati sve potištenija i tjeskobnija. Nisu znali prave razloge njene tuge, nije ni majci htjela pričati o tome, sve dok je jednog jutra starija sestra nije pronašla obješenu kroz prozor sobe.

U oproštajnom pismu, priča shrvana majka C., njena je šesnaestogodišnja kćerka Slađana na četiri stranice opisala teror kojega je gotovo pune dvije godine prolazila u školi, gdje su je ostali učenici svakodnevno provocirali i maltretirali zbog bosanskog naglaska i porijekla, gađajući je u školskom dvorištu hranom i dovikujući joj da se vrati odakle je došla. Nakon dvije godine djevojka se slomila, i odustala od svog drugog i posljednjeg života.

- Zbog nje, i zbog druge djece koja trpe nasilje morali smo podići tužbu – kaže u Jutarnjem Slađanina majka, koja dvije godine kasnije tuži školu zato što nije zaštitila njeno dijete. - Ispočetka je bilo prebolno da bismo na to mislili, ali sada smo dobili snagu, osjećamo obvezu prema njoj i drugoj djeci. A i oni koji su znali za zlostavljanje moraju odgovarati.

Mnogim Hrvatima među čitateljima Jutarnjeg lista, ali i onima koji to nisu – naročito onima koji to nisu – priča je morala biti strašno poznata. Svakako, nije bilo prvi put da bosanska djeca, ali i nečija druga, već u školskim klupama nauče što u Hrvatskoj znači biti Drugi i Drugačiji, onaj dakle s čudnim, nehrvatskim porijeklom i naglaskom.

Slađana je rođena 1992. godine, u vrijeme kad se nije čekalo da se takvi sami ubiju. U toj je mržnji izrasla cijela jedna ratna generacija, ona koju su roditelji, škola i društvo naučili da Drugima i Drugačijima nema mjesta u Etnički Čistoj Našoj, i da takve – jer došlo je šugavo neko vrijeme da se Druge i Drugačije više ne smije ubijati – valja već od malih nogu podsjećati kako nisu dobrodošli, i tjerati tamo odakle god da su uopće došli.

Ne čudi stoga i veliki broj komentara koje su čitatelji na sajtu Jutarnjeg ostavili pod potresnu priču o uništenim životima jedne majke i jedne nesretne djevojčice. Svakako, ne čudi njihov sadržaj.

„Nemoguće kakvom izmišljotinjom se neko bavi, nema šanse da tako nešto može bit istina, možda neka fina pristojna šala zbog toga što je to dijete drugačije. To što neko želi postić populaciju preko toga mislim da se treba ispitat tko i dobro ga kazniti a i ako prođe bez kazne u ovoj trenutno komunističkoj državi stićiće ga Božija kazna!“, „Kuja lažljiva, koristi dijete za svoje bolesne nakane i osobnu promociju!“, „Ova žena je bolesna ekshibionistica na račun svog djeteta!“, „Ovaj slučaj je izmišljotina jedne nastrane debele kurvetine koja se pred cijelom nacijom hvali kako se čitav život kurvala!“, „Žena je htjela svratit pažnju na sebe a Jutarnji joj je to darovao pod uvjetom da laže!“, „Lažeš, lažeš, svojim slatkom jezikom kurve svetice!“, „Žena doslovce laže, ja jedino ne kužim kaj to EPH nema profesionalnije novinare... ili je članak pljuvačnica po narudžbi“, „Ova žena je postigla što je htjela, malo publiciteta, a kako ne izgleda kao Severina nije to mogla na drugi način nego preko jadnoga djeteta!“, „Ajde ženo ne prduckaj, kmee, kmeee, teško djetinjstvo smo svi imali, ima i sto puta gorih stvari od toga!“, „Ak’ ti smeta RH marš s mužem van iz Hrvatske!“...

Priča druga na sajtu Jutarnjeg je objavljena sutradan, svega dakle nekoliko sati kasnije, i također govori o jednoj majci i jednoj kćerci: majka je Zagrepčanka i zove se D., a djevojčici je ime Renee. Djevojčica nosi neobično ime jer je i njezin otac neobičan – on je Amerikanac iz Miamija, nekadašnji igrač američkog nogometa i profesionalni vojnik, trenutačno u misiji u Afganistanu. Osim neobičnog imena, otac je maloj Renee – i o tome govori ova priča – ostavio i neobičnu boju kože.

Helen Levitt, New YorkIako ima tek osam godina, i mala je Renee već imala prilike na toj svojoj neobičnoj, crnoj koži osjetiti što u Hrvatskoj znači biti Drugi i Drugačiji. Još kao bebu kod isusovaca u Palmotićevoj ulici u Zagrebu odbili su je krstiti jer je crna. „To bi vi krstili?!“, rekla joj je iskreno preneražena časna sestra. Iako ističe kako lijepo njih dvije žive u Zagrebu, i kako je mala Renee omiljena u kvartu, majka Dunja kaže kako ni dobacivanja i uvrede nisu tako rijetka. „Gle, nije djetetu oprala noge!“, doviknula je neka djevojka u Maksimiru. „Ej, mala, tvoj tata još visi u džungli o grani!“, ispriječila im se drugom prilikom neka budala nasred ulice.

Pa ipak, ova je priča drugačija od tužne priče o Slađani, i to ne samo zbog toga što za učitelje i učenike u školi koju pohađa mala Renee njena majka ima samo riječi hvale: ono što ovu priču čini drugačijom su komentari koje su ostavili brojni čitatelji Jutarnjeg, gnjevni zbog ponašanja nekih svojih sugrađana prema maloj tamnoputoj djevojčici.

Iz nekog razloga, naime, javno se mnijenje – iako je od priče o maloj Slađani na sajtu Jutarnjeg prošao samo jedan dan – doslovce tako preko noći okrenulo na stranu Drugih i Drugačijih, a protiv mrzilačkih hordi šovena i ksenofoba. Pa ako i ne čudi opet veliki broj komentara koje su čitatelji na sajtu Jutarnjeg ostavili pod potresnu priču o životu jedne majke i njene drugačije djevojčice, ovaj put svakako čudi njihov sadržaj. Takav je pravedni gnjev, naime, prokuljao iz čitatelja komentatora da, prije nego nastavite s čitanjem, valja još jednom podsjetiti kako je riječ o Jutarnjem listu, dakle hrvatskim novinama i hrvatskim čitateljima.

„Toliko o ovoj tolerantnoj, multikulturalnoj i demokratskoj državi!“, „Taj su narod u velikoj većini retardi!“, „Retardirani narod!“, „Nacija degenerika!“, „Seljačine retardirane!“, „To treba sve pobit, seljačine ne znaju ništa osim nasilja!“, „Najveća govna koja su ikada postojala, gori su od nacista... al i njihovoj bahatosti će jednom doći kraj, nijedno zlo nije vječno!“, „Gomila drogiranih degenerika, niti porijekla nemaju. I oni napadaju jednu djevojčicu zbog porijekla i tjeraju je da se vrati otkud je došla??? Apsolutno najružniji ljudi na svijetu, uz to su teški rasisti i šovinisti!“ „Mentalni degenerici i rugobe!“, „Jebat in mater!“, „Rastirat bagru!“, „Kakvih sve ljudi ima nemoš vjerovati!“, „Jadna djevojčica!“, „Strašno!“, „Sve se to od kuće ponese!“, „Isuse bože da se ovo može dešavat jednostavno mi je neshvatljivo!“, „Mamu im jebem, što ih muslimani sve ne sprže!“, „Najveća stoka na svitu, nema pokvarenijeg naroda!“, „To su govna neviđena, svratiće se njima Isus njihov, već ih kažnjava!“

Mada pojava izgleda prilično teško objašnjiva, jer samo nekoliko sati ranije ista je čitateljska većina bijesno palila lomaču za onu „lažljivu kurvetinu koja manipulira svojim djetetom“, objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno: riječ je o eksperimentu za čije smo potrebe samo zamijenili komentare jedne i druge priče. Komentari o „bolesnoj ekshibionistici“ koja „možda neku finu pristojnu šalu na račun djeteta“ prikazuje kao nasilje, odnose se, naime, na Zagrepčanku D. i njenu tamnoputu kćer, dok komentari o „degeneričnoj i retardiranoj naciji“ pripadaju zapravo priči o stanovnicima malog gradića na obali čija su okrutna djeca zlosretnu i drugačiju Slađanu gurnuli u smrt.

Ako vas i dalje zbunjuje zašto dvije u osnovi slične priče o sudbini Drugačijih pokazuju dva tako različita lica istog javnog mnijenja, i to ima svoje jednostavno objašnjenje. Iako lijepo uliježe u socijalni okvir male, ksenofobne Hrvatske, priča o majci koja tuži školu zbog toga što nije spriječila učenike da njenu kćer, Drugu i Drugačiju, otjeraju u samoubojstvo, bitno se razlikuje i od priče o maloj Renee, i od većine sličnih koje smo u prošlih dvadeset godina mogli čitati u hrvatskim novinama, o strancima koji su ovdje potražili drugi život, ili barem petnaest ljetnih dana, proživljavajući slične male i velike užase.

Nesretna Slađana prezivala se Vidović i bila je - Hrvatica.

I, da: slučaj se uopće nije dogodio u Hrvatskoj, nego u Sjedinjenim Državama. Slađanini roditelji, oboje bosanski Hrvati iz Kiseljaka, prije devet godina su zajedno s djecom otišli u mitsku, daleku Ameriku. Svoj kratki drugi život, još kraći od onog prvog, Slađana Vidović je završila obješena kroz prozor skromne kuće u malom gradiću kraj Clevelanda.

To sad sve objašnjava. Istoj čitateljskoj javnosti koja zbog strašne sudbine jedne zlostavljane Hrvatice u SAD-u Amerikance vidi kao „retardirani narod“, „naciju degenerika“, „mentalne degenerike i rugobe“, „najveću stoku na svijetu“, „govna neviđena“ i – moj omiljeni – „apsolutno najružnije ljude na svijetu, uz to teške rasiste i šoviniste“, u obrnutom slučaju, kad se priča iz Clevelanda izmjesti u Zagreb – i kad mala Amerikanka trpi uvrede Hrvata – odjednom je sve izmišljotina jedne patološke lažljive kurve koja manipulira svojim djetetom. S jedinim ciljem, jasno, da diskreditira dobru katoličku Hrvatsku, a dobre katolike Hrvate prikaže valjda kao „teške rasiste i šoviniste“.

Priča o Zagrepčanki D. i njenoj maloj tamnoputoj djevojčici bila je prva iz serijala  Zvone Krstulovića „Biti drugačiji u Zagrebu“. Nakon nje, objavljene su i priče o Indijcu Ratanu koji izbjegava birtije i druga rizična mjesta („izgledom vuče na gancija, a njih nitko ne voli, bilo bi mu pametno da fura neki prepoznatljivi image indijca, koji bi ga odmah distancirao od ganci prefixa“, „ako im je loše ovdje i ako se boje nek idu odakle su i došli!“, „jadan manjinac, dajmo mu stan i kuću!“, „dođi ti cigo u Austriju ili neku civiliziranu državu pa se šetaj gdje hoćeš!“) i Kinezu Liangu, kojega su u Zagrebu bez ikakvog povoda brutalno pretukli („več ste dosadni s tim crncima kinezima i ciganima“, „jebeš Kineza!“, „jebem te žuta!“, „preselite u afriku ili negdje u kinu pa tamo širite ljubav multikulturizam bratstvo i jedinstvo“, „koja tuksa, zanimalo me kako če izgledati dijete mješanjem rasa, iduči put se probaj pariti s konjem možda dobijemo novu 'egzotik vrstu'").

Komentatori tekstova na novinskim sajtovima nisu, naravno, vjerodostojni sociološki uzorak, niti je cilj ovog malog eksperimenta u istraživanju ksenofobne psihologije na takvom uzorku raditi antropološke studije cijelih nacija. To ipak prepuštam šovenskim ekspertima s Facebookova sveučilišta: najzad, to je i bio cilj eksperimenta. A po njima – po onima koje puka geografska slučajnost definira kao nasilnike, a ne kao žrtve, i koji samo zahvaljujući toj slučajnosti nisu i sami ubojice Slađane Vidović, nego tek psovači sa sajta Jutarnjeg – ispada naime da su Hrvati u velikoj većini retardi, retardirani narod, nacija degenerika, seljačine retardirane, najveća govna koja su ikada postojala, gori od nacista, gomila drogiranih degenerika bez porijekla, apsolutno najružniji ljudi na svijetu, mentalni degenerici i rugobe, najveća stoka i govna neviđena.

A, to o Hrvatima čak ni ja ne mislim.

MAKE OVER-MOZGA NARAVNO!!!

OCITO DA MALE SIVE STANICE KOD NEKIH PRIPADNIKA LJUDSKE VRSTE RADE PO NEKIM CUDNIM PRAVILIMA I MJERILIMA-PA IM JE MAKE OVER I PLASTIKA JEDINI CILJ I RADOST ŽIVLJENJA

smile over-jedino sto nasoj odgojiteljici treba i naravno malo soli u glavi!

ONA-stanovnica Splita,teta u vrticu,majka,supruga i njen make over na Novoj TV!


Nije da sam to zeljela vidit,no kako se neosjecam dobro,bacih se na kauc pred TV,na kojem pukim slucajme,umjesto nekog drugog kanala ,siba Nova TV
 i njen Magazin IN!!

Odgledala nisam ni jednog,a ni nemam namjeru---al na moju nesrecu nisam nasla snage dignut se s kauca i promjenit program il jos bolje ugasit Tv prijemnik!
I tako,ionako bolesna i izmucena,odgledah prilog o MAKE OVERU i to kako kazu divne,simpaticne Splicanke srednjih godina.
S ponosom nas je izvjestila da radi u vrticu ko odgajateljica/ko bi njoj dao u ruke svoje dijete?/,te ima djecu,super prijateljice,muza koji je smatra starom i kcerku koja je podupire u teznji da izgladi bore i poravna trbuh!

E dobro ste culi,radi se o stanovnici,pretpostavljam rubnih djelova grada Splita,gdje je stekla diplomu o tom nebih,a o njenom shvacanju SREĆE imalo bi se puno toga reci!

Kao prvo,tragedije ,da ide na plasticnu operaciju jer je muz stalno zove STARA!zvat ce on nju stara moja,i nakon plasticne operacije,jer manje bora nece njoj smanjit broj godina!U tom se svi slazemo!

Uz to,velike li tragedije,kaze ima masne naslage na drobu,e to je VEĆ TRAGEDIJA!!
A bidna,kako nece bit nesritna kad ima malo trbuscica nakon sta je nakupula preko 40 godina,i rodila neki broj djece!
Djeca u vrticu gdje radi kao odgojiteljica ce osjetit ogromnu promjenu,te ce svi izrasti u male genijalce---Pa teta im je ispeglala bore i skinula masne naslage!!

O njenim zubima necu govorit jer je to stvar higijene i zdravlja i za to joj netreba prijava u make over...a to je jedino sto joj hitno treba!

Kako li samo rade te sive stanice u te tete iz vrtica,i dal zbog toga i dijecu dijeli po onoj,ovo dijete ima klempave usi pa je manje vrijedno!!

Da je ona otisla i jednom lijecniku,ispricala koje je to BRIGE muce,uvjerena sam da bi je svaki uputio ka psihologu il psihijatru---jer ruku na srce,svima je vidljivo da su se njoj pomijesali loncici,i male sive stanice salju sasvim pogresne informacije o tom sto je vazno u zivotu!

Sto li ce nasa nesritna odgojiteljica napravit kad shvati da joj nikakav MAKE OVER nemoze popravit kvalitetu zivota nit donjet ljubav i zadovoljstvo u zivotu.

Onaj tren kad se prijavila za tu i takvu emisiju priznala je svima da treba strucnu pomoc!

Ljepuskasta zena,skromne inteligencije,sumljive edukacije,trebala je samo malo savjeta oko dikcije i nacina oblacenja,sminke i frizure!
To je Make Over koji je njoj trebao,a ne plastika i botoks!

Bidna nasa odgojiteljica!!!

TKO TO NAŠIM ŽIVOTIMA VLADA?

Da sam te sreće pa da zivim na pustom mjestu,udaljena od svih dostignuca modernog vremena ,zasigurno bih bila uvjerena da sam zdrava žena!
No nisam ja te sreće,rodih se u gradu,naravno da nemogu zamisliti život bez svih blagodati moderne tehnologije,pa mi je TV stalno upaljen,radio tresti u svim prostorijama,ukljucujući i WC,imam nekoliko laptopa,manjih i većih,PC u gotovo svakoj prostoriji oveće obiteljske kuce!
Ma koliko sebe smatrala razumnom osobom,osobom koja misli svojom glavom,ipak nikako da sasvim pobjegnem od mnostva informacija koje se salju raznim kanalima,a odnose se na nase zdravlje!
Zdrav ŽIVOT jest ultimatum danasnjeg življenja.
No stanimo malo,promislimo se,što nam to poručuju preko medija..kako postat i ostat zdrav?
Od jutros slušam o čaju za izmokravanje,pilulama za smanjenje kolesterola,kapsulama za PMS ,kremama protiv bora,zmijskom otrovu od kojeg postajemo porculanske lutke!
Bole vas noge,imate prosirene vene,pucaju vam kapilari...imamo rjesenje,uzmite nas prirodni pripravak i sve će tegobe nestati!
Blago nam se,sve riješimo uzimanjem šake tabletica ,više puta dnevno.

ajme jel ja to imam celulita..joj odma idem kupit čaj,mast,kremu i pilule!!!

Moram reći s zadovoljstvom i ponosom,da ako je suditi po porukama farmaceutskih divova,ako imamo dovoljno love,nema problema kojeg nemožemo riješiti...nadalje nema problema sa disfunkcionalnim sexualnim životom,a ne..bili mladi ili malo manje mladi,tu su pripravci za postizanje konjske snage!

Cijele dane,bez prestanka,svi mediji pisu,govore o zdravlju,pa nam navode kojekakve primjere,od kojih ni spavat nemozemo,a kad se pogledamo u zrcalo ,nakon svih bombardiranja kojekakvim informacijama,na nasem licu vidimo samo pocetak raspadanja!
jer i mi svi imamo sve te simptome:umorni smo,bole nas noge,boli nas vrat i glava.ledja nam pucaju,nokti nisu cvrsti,kosa nije gusta i sjajna..imamo kolesterol,tkak nam skace ili pada,živimo stresno----a najveci stres dozivimo od epp poruka raznih farmaceutskih kuća!

A NE nece oni nama servirat potpunu informaciju,to ne,samo udarrnu stašnu vijest,ako Vam je tlak nesto viši ceka Vas rana smrt il kap...ako Vam je index tezine 10-20% veci od tablice koju je sastavio niz stručnjaka placen od te iste skupine,mafije,kako je hocete nazvati,onda ste zapusteni,rizicni za sebe i drustvo...i naravno u konacnici PAZITE!!!MORAT CETE PLATIT POREZ NA INDEX TEŽINE!!

Mogla bih o ovom pisati danima i mjesecima,no ipak moj zdrav razum pobjedjuje,idem u kuhinju,narezat domaceg sira,masnog i slasnog,dodat koju feticu sunke,malo kiselisa,jos malo majoneze i odista uživat u blagodatima modernog doba.

Moram naglasit da na pakiranju sira il sunke nema duga lista ,popis štetnih nuspojava kao na svakom,ama baš svakom čarobnom lijeku ili pripravku što nam se svakodnevno nude po svim medijima!

Zato ,hajdmo se volit,prestat bit zavidni i ljubomorni,uzivajmo u domaćoj hrani,i naravnu decu crnog i s puno vodjenja ljubavi!/a moze i sexa...hahahahaha/

MERYL STREEP-GLUMICA I ZENA ZA SVA VREMENA

 MERYL STREEP

NEMOGU SI POMOC A DA PONOVNO NE OBJAVIM POST O MENI OMILJENOJ GLUMICI MERYL STREEP.

podsvijesno mislim da mi sve zrele zene zelimo bar malo nalikovat ovoj vrsnoj glumici,i jos divnijoj zeni i majci.

Taj spoj njezne i odlucne zene,zene svjesne sebe i svojih kvaliteta jest svima nama izazov.

Zapitajmo se i iskreno sebi odgovorimo koja to od nas nebi zeljela bit bar malo ko ona.Mislim da nema zrele zene koja ne tezi njenom stavu o zivotu,radu i fizickom izgledu.

Divna,profinjena,njegovana zena-to je Meryl Streep!

Nisam filmski kriticar da govorim o njenom radu na filmu al meni se neobicno svidja i njen pristup glumi,i obrada likova u filmovima gdje je ostvarila znacajne uloge!

Moram priznat,ko nepopravljivo romanticna dusa,ja obozavam film Mostovi okruga medison,i odgledala sam ga neznano puno puta!

U nastavku procitajte vise o njenim uspjesnicama!

/Piše: Denis Vukoja/

MERYL STREEP-MOJ IZBOR GLUMICE BR 1

Karijere većine glumica (i glumaca) s godinama završe u slijepim ulicama te su mnogi od njih, bez obzira na to koliko sjajni bili, ulaskom u pedesete (a nerijetko i četrdesete) osuđeni na epizodne uloge, dok tek rijetki i u kasnijoj dobi igraju važne uloge. Kod glumaca je to primjerice pošlo za rukom Clintu Eastwoodu, koji sam za sebe režira i bira glavne uloge, dok je kod glumica svakako najsvjetliji primjer Meryl Streep. Jedna od najvećih glumica svih vremena jednako je aktivna i danas u 63. godini života, a u kina upravo stiže romantični Hope Springs u kojemu joj je partner Tommy Lee Jones.

Meryl Streep je definitivno jedna od najvećih, ako ne i najveća glumica koja je ikad stala pred filmske kamere, što potvrđuju brojne sjajne uloge i priznanja što ih je tijekom karijere osvojila. Ukupno 17 nominacija za Oscara (najviše u povijesti te pet nominacija više od Jacka Nicholsona i Katharine Hepburn na drugome mjestu) s čak tri osvojena kipića te 26 nominacija za Zlatni globus (opet najviše u povijesti s osam osvojenih, što je također rekord) samo su djelić tih priznanja, a Meryl je ujedno i najmlađa glumica u povijesti koja je dobila priznanje za životno postignuće Američke filmske akademije. U trenutku primanja tog priznanja 2004. godine, upravo je navršila 55 godina života i 34 godine karijere. Sve te potpuno opravdane i zaslužene nagrade dobila je zahvaljujući nastupu u 60-ak filmova i serija, u kojima je pokazala zadivljujući raspon svoga talenta tumačeći uistinu različite likove. Stoga nije jednostavno probrati njezinih pet najboljih nastupa (za najgori je to lako, jedina njezina iritantna uloga iz jednako iritantnog filma Mamma Mia), ali što se mora...

1. Sofijin izbor (1982.)

Prije ovoga naslova Meryl je odigrala nekoliko zapaženih uloga, poput sjajnoga debija u Juliji ili nastupa u hitovima Lovac na jelene i Kramer protiv Kramera (za koji je dobila svog prvog Oscara). No, ako nekome ni tada nije bilo jasno o kakvoj je glumici riječ, nakon Sofijina izbora više nije bilo mjesta sumnji da je Hollywood dobio novu glumačku legendu. U filmu je Meryl igrala glavnu junakinju koja je preživjela holokaust, no pronašla je snage i dostojanstva za nastavak normalnoga života čak i kada su je nastavili progoniti demoni iz prošlosti. Njezina je junakinja jedan od najživotnijih filmskih likova upravo zbog nevjerojatno uvjerljivog glumačkog nastupa koji ni na sekundu ne odaje da je riječ o glumi. A kad je vidite na ekranu, imate osjećaj da je Meryl posao odradila s takvom lakoćom da se Oscar za najbolju žensku ulogu čini posve logičnim. Premda snimljen na početku njezine karijere, Sofijin izbor i danas se pamti kao njezin najbolji nastup u cijeloj karijeri. Takav raspon emocija uistinu se rijetko viđa. 

2. Željezna dama (2011.)

Koliko se sjećamo, ovo je jedini film u kojemu je Meryl koristila pomoć odjela za šminke i maske jer su je morali fizički učiniti sličnom bivšoj britanskoj premijerki Margaret Thatcher. Svoj su posao majstori šminke odradili besprijekorno, ali za uvjerljivost je ipak najzaslužnija Meryl i njezin akcent, govor, geste, držanje i sve ostale sitnice koje je posudila od Željezne dame. Meryl je ovdje zbilja "pljunuta" Margaret i nama na pamet ne pada nijedna druga glumica koja bi ovo mogla izvesti ovako dobro.

3. Adaptacija (2002.)

Premda je svoju reputaciju i karijeru izgradila na ozbiljnim filmovima i karakternim ulogama, Meryl je oduvijek voljela koketirati s komedijom, no u tome žanru nije imala previše uspjeha. Štoviše, tijekom karijere imala je samo jednu krizu kada je tijekom nekoliko godina krajem osamdesetih i početkom devedesetih snimila niz komedija koje su uglavnom slabo prolazile kod publike i kritike, pa je i njezina popularnost donekle opala. No od komičnih nastupa nije odustajala, pa joj je na koncu pošlo za rukom glumiti u sjajnoj zabavnoj komediji Adaptacija redatelja Spikea Jonzea i scenarista Charlieja Kaufmana. Ujedno je riječ o njezinu svakako najluđem i najzabavnijem izdanju pred kamerama.

4. Mostovi okruga Madison (1995.)

Nakon ranije spomenute kratkotrajne krize (a i stanke zbog trudnoće s četvrtim djetetom, zbog čega je odustala i od filma Thelma i Louise u kojemu je trebala glumiti s prijateljicom Goldie Hawn), Meryl se vratila na najbolji mogući način izvrsnim nastupom u neočekivano romantičnom filmu redatelja kojega je teško bilo povezati s romantikom. Clint Eastwood je snimio odličan film, a Meryl je briljirala kao sredovječna kućanica koja neočekivano otkrije ljubav kad joj se najmanje nadala. Smiren i samozatajan nastup kakav i prilični elegičnoj ljubavnoj priči.  

5. A Cry in the Dark (1988.)

Tijekom cijele svoje karijeru Streep je odigrala mnoštvo različitih uloga, pa su i njezini likovi na filmu progovarali brojnim naglascima. Od engleskog i njemačkog s poljskim naglaskom u Sofijinom izboru, preko engleskog i danskog u filmu Moja Afrika, britanskog u Obilju i Željeznoj dami pa do australskog u ovoj drami snimljenoj prema istinitim događajima. U vrlo dobrom filmu Freda Schepisija, Meryl tumači ženu optuženu za ubojstvo djeteta dok se ona brani tvrdnjom kako je njezinu bebu oteo dingo. Njezin je posao bio još teži jer je morala natjerati gledatelje da zavole lik koji nije bio nimalo dopadljiv, a to joj je itekako pošlo za rukom.

JACO VRATI BROS-NOSIT CE GA CRNIMARKO!!!!

Neznam kako Vi,al meni se Vec smuci kad na vijestima pocmu o najsudjenju u Hrvata i najvecem lopovu u Hrvata!
Povijest ce ,naravno pokazati,ko je bio i TKO NOSI TU PRESTIZNU TITULU "NAJ-LOPOVA U HRVATA"
Nit sam kadija,pa da tuzim il sudim,ja samo ko mali covik slusam vijesti i ko moja baka,samo se krstim!
Ako je i deset posto ong za sto najlopova optuzuju istina,previse je,jel?
Al opet,nisam ni ja veslo sisala da mislim da je sve on ,iako najlopov,sve sam jamio!
Il je ipak po onoj Ko jamio,jamio!!
Sad svi se ogradjuju,nitko nista nije znao,niko nista nije vidio...no tjesi me sto svi,ama bas svi znaju kako je Jaca dosla do svog,jednog od svojih broseva!
Pa sad ako se stranka toliko isprsila da je daruje za zasluge,ima Jaca vratit bros stranci,jer sad bi nas Crnimarko htio nosit zasluzeni bros!!
JACO VRATI CRNOMMARKU BROŠ!!!

Crnimrko ce s ponosom nosit bros na reveru,kad nam domovina postan ravnopravni clan EU!!il jos bolje nosit ce Crnimarko bros na reveru,kad na vrbi rodi grozdje,jer samo tad ce Hrvatska bit u nekoj zajednici ravnopravna!

A mi,obespravljeni i obicni gradjani mozemo samo zataknuti bros Caritasa il Crvenog Kriza,i to naravno ako nam u Caritasu i Crvenom krizu rade rodjaci,inace nema pomoci ni od njih!

Marjanski koljač opet napao

Marjanski koljač opet napao!


 'Ljudi moji, pa je li to moguće?' 



Hm,čitam da je marjanski koljač prije par dana napao neku japansku turisticu koja se sama šetala Marjanom.'Ljudi moji, pa je li to moguće?' pitao bi se legendarni Mladen Delić jer je Marjan pun pandura koji su ga svakodnevno prekrili uzduž i poprijeko.I te kako je moguće sa našom vrlom policijom koja je odavno socijalna ustanova za zapošljavanje po rodbinskoj i plemenskoj vezi i normalno da takvi ne rade svoj posao.Pogledajmo malo oko sebe i recite mi kada ste zadnji put vidjeli nekog policajca?Ni Broj 1 iz satiričnog stripa 'Alan Ford' nema taj podatak upisan u onu svoju malu crnu knjižicu.Jer policajce nije briga za sigurnost građana.Briga ih je jedino da uz što manje truda zarade svoju plaću.Obratite pozornost na stanje na cestama u našem gradu.Prvo,prolazi se u svu šesnaest kroz crveni semafor,iako bi se već na žuti trebalo zaustaviti.Ne poštuju se pješaci na svoj zeleni semafor iako propisi kažu drugačije i ako što prigovorite vozaču koji vas je umalo pregazio dok ste prelazili preko pješačkog za vrijeme zelenog semafora možete od tog vozača dobiti batine.Auta i motori doslovce 'grme' iz svojih auspuha kućne radinosti iako propisi kažu kolika smije biti ta buka.Stakla na autima su sva zacrnjena iako i to propisi kažu koja smiju a koja ne smiju jer zacrnjena stakla ometaju vožnju ostalih auta.O brzini vožnje da i ne pišem jer se većina doslovce utrkuje po splitskim ulicama.A policajaca nigdje da takve nesavjesne vozače kažnajva pa čak i kada se nađu uz takve vozače ne reagiraju na njih.I sada se čudimo što se napad marjanskog koljača ponovio.Policija i kada radi ne radi svoj posao pa tako i taj marjanski nadzor je sve samo ne nadzor.Jer su marjanski policajci sigurno negdje zajedno na kartanju,jedenju,ispijanju kavice i sl. samo ne ondje gdje trebaju biti.I Linić traži da se i njihov broj smanji.Radi uštede.I ovako ih nigdje nema a tada će ih biti još manje i u samoj policijskoj ustanovi.Koja će to tek biti blagodat za razne lopove,silovatelje,nasilnike i ubojice!Zato ljudi moji,pamet u glavu a čakiju u džep pa ako i idete na Marjan budite spremni jer nije naš narod odavno rekao 'u se i u svoje kljuse' pošto od naše policije nikakve koristi.

Prvi podpredsjednik Čačic-Komentar o ugradnji brojača grijanja za radijatore!!!

Čačić: Zahtjev za poskupljenje grijanja je opravdan, sufinancirat ćemo ugradnju brojila za socijalno ugrožene! - Jutarnji.hr

Komentar naseg dezurnog Velikog Oka-Sir.Olivera-prosjecnog obespravljenog stanovnika Lijepe Nase!

  Kaže prvi (zašto ovo 'prvi' ni do danas mi nije jasno kada su svi potpresjednici Vlade ravnopravni) potpredsjednik Vlade Radomir Čačić zvani Gazimir (na ovaj naziv se još nikada nije javno pobunio pa ću ga i ja dalje koristiti u svojem tekstu) da građani ugrade brojila za grijanje pa će tako uštedjeti na računu za grijanje.Kao što dokazano ne zna voziti tako očito ne zna ni kako izgledaju a još manje kako rade ta brojila grijanja koje zdušno predlaže ionako osiromašenim građanima čiji bi novčanik još više osiromašio ugradnjom takvih brojila.Osim što su skupa (cca 500 kn po grijačem tijelu tj.po radijatoru) ona su i predmet pljačkanja od strane koncesionara grijanja.Kako?Pokazat ću na primjeru HVIDR-e u Splitu koja je koncesionar za grijanje određenih gradskih kvartova a radi se o zgradi u Spinutu.
Dična HVIDR-a u kojoj rade još dičniji branitelji nezavisne Hrvatske sugerirala je korisnicima svoje usluge grijanja u dotičnoj zgradi u Spinutu ugradnju tih brojila jer će tada plaćati manje račune za grijanje.Ljudi povjerovali i ugradili.I prevarili se!!!Sada plaćaju skuplje račune nego prije.Naime,u starijim zgradama potrošnja topline mjerila se na razini cijele zgrade, a potom dijelila na stanare na osnovi veličine njihove nekretnine.Isto kao što se plaća i voda.I svi su stanari bili zadovoljni.Sada nisu,osim jednoga koji nije ugradio to brojilo i plaća manji račun za grijanje nego ostali koji su isti ugradili.U čemu je caka?Ta brojila su razdjelnici topline koji emitiraju impulse prema količini potrošene energije na svakom grijaćem tijelu tj.radijatoru i po logici bi trebali mjeriti samo toplinu tog radijatora.Nažalost, u praksi to nije tako.Brojila preko svog senzora topline mjere svaki oblik topline u stanu a ne samo radijatora.I što se u praksi dešava?Splitska HVIDR-a u Spinutu zimi isključi grijanje oko 12h jer je to vrijeme kada većinom nikoga nema u stanovima pa je bespotrebno grijati stanove.Ubrzo u stanovima bude hladno.Kako nisu svi stanari odsutni,njima počinje biti hladno i tada upale električne grijalice da bi se ugrijali jer radijatori ne griju pošto su isključeni.Ali, u tome i je sva caka povećanog računa za grijanje. HVIDR-a je isključila radijatore ali nije isključila senzore topline na brojilima grijanja.I tako,stanari se griju na električnu struju a brojila i dalje registriraju nastalu toplinu iako radijatori ne griju.I račun dođe veći nego prije jer taj senzor topline broji toplinu u stanu bez obzira radio ili ne radijator jer čak i kada samo u stanu npr. pečete nešto u pećnici štednjaka brojilo registrira to povećanje topline.HVIDR-a to svjesno radi da bi zaradila više,stanari kvarta uzalud negoduju zbog većih računa grijanja iako je bilo rečeno da će plaćati manje.Možda bi ta brojila doprinijela nižem računu grijanja da se isključivanjem radijatora isključe i senzori topline na brojilima, ali HVIDR-a to svjesno ne radi.
Gazimir očiot nije upućen kako u cijenu tog brojila tako ni u mogućnost manipuliranja istim od strane koncesionara topline jer zaboravlja da je ovo Balkan a za Balkan vrijedi poznata Azrina pjesma 'Balkane,Balkane,Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj' gdje važe neka pravila koja su karakteristična za drugu stranu medalje od one koju nam pokazuje Gazimir.
Izgleda da Gazimir ne samo što ne zna voziti nego i ne vidi dobro jer inače nikada ne bi ovako nešto bahato izjavio i predložio.