RUŽNO PAČE • Krtica

RUŽNO PAČE • Krtica: "RUŽNO PAČE
RUŽNO PAČE

26.01.2011.
Jednog proljetnog dana na imanju dobrog seljaka, u gnijezdu mame Patke, izleglo se neobično pače. Razlikovalo se od svojih sestara i braće jer je bilo ružno.

Ovako započinje priča Ružno pače. Da je ta priča nastala danas, vjerovatno bi pače prije nego se pretvorilo u labuda već završilo na stolu nekog estetskog kirurga.
Osobno ne kužim protivnike estetske odnosno plastične kirurgije, jer ne kužim kakve veze samnom imaju kompleksi, manjak samopouzdanja i želja za promjenom izgleda onih koji idu pod nož.

Da me ne zgrožava izobličeno lice nekad prelijepe Nine Morić, to svakako jest, ali mi je i tužno koliko kompleksa stoji iza toga. Da mi nije smiješno nepomično čelo Nicole Kidman, naravno da jest, ali češće razmišljam o tome koji li to mora biti manjak samopouzdanja i što se zapravo krije iza toga. Naizgled ima sve, osim najvažnijeg. Ljubav prema slici u ogledalu.

Pače iz naše priče nije znalo da je ružno dok se nije počelo uspoređivati sa ostalim pačićima koji su mu se rugali i dok ga i vlastita majka nije počela izbjegavati.
I u ovoj rečenici leži sva filozofija plastične kirurgije. Manjak samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti i uspoređivanje sa drugima, a često je u pitanju i nedostatak ljubavi unutar obitelji.
Naravno i poruke koju roditelji šalju. Najčešće je to majka.
Nedavno gledam epizodu „Pod nož“, u kojoj majka odluči ići na plastičnu generalku i ljuti se što joj kćer od 13 godina već ima listu korekcija koje želi i sama napraviti. Još nisam odlučila da li mi je ovo komično ili tragično.

Mnogi misle da je težnja za „ savršenom ljepotom“ nametnuta pritiskom medija i lica sa naslovnice. Sa ovim se slažem djelomično. Ako ću ja prije nego prolistam naslovnice, „prolistat“ i malo svoj mozak, teško da mogu podleći ovom pritisku. Bilo bi zdravije da se više priča o osjećaju manje vrijednosti i krivim mjerilima samopouzdanja koje imaju takve osobe, nego o naslovnicama i medijima. Vječito to prebacivanje odgovornosti.
Teško da mi netko može srušiti samopouzdanje, onoliko koliko ga ja mogu argumentirano sebi podići. Djelomično se slažem iz razloga što mnoge ipak ne prolistaju mozak prije toga.

Pričam naravno o dijelu estetske kirurgije koja pokriva estetiku, ne rekonstrukciju nekog unakaženog dijela tijela. Svima nam je jasno da je u tom krajnjem slučaju estetska kirurgija najveći blagoslov koji se takvoj osobi može dogoditi.

Nije li zanimljivo koliko ljudi skriva činjenicu da su imali plastičnu operaciju? Što nam to zapravo govori. Svi oni podsvjesno znaju kolike nedostatke vlastite osobnosti to prikriva. Manjak samopouzdanja, iskrivljenu sliku o sebi, pogrešna mjerila i osjećaj manje vrijednosti.
Dokaz ovome su svi oni primjeri koji kad jednom krenu pod nož, zapravo se ne mogu zaustaviti. Nikako da shvate da im je potrebna generalka iznutra.

Danas po mnogima najljepše žene svijeta imale su po nekoliko zahvata na sebi. Uporno ih ističemo kao bezvremenske ljepotice i kao da nam nimalo nema veze što im je vrijeme zaustavio nož. No nije li to lakši put do ljepote? Da li doista zaslužuju tu titulu?
Nisu li zapravo najljepše žene svijeta one koje vole sebe baš kakve jesu, koje vole nosić koji ih podsjeća na tatu, koje vole svoje bore koje su putokazi njihovog života? Koje vole i pokoju striju koja je dokaz života koji su jednom nosile u sebi. Tko bi uopće želio izbrisati te tragove sreće?

Poznajem nekoliko primjera žena koje su išle pod nož. Napravile su sitne promjene u svrhu podizanja samopouzdanja. Neke od njih su doista postigle efekt rasta samopouzdanja i kvalitete života, a neke su ostale zarobljene u osjećaju manje vrijednosti i sada traže nove pogreške na sebi.
Takve ne bi zadovoljilo ni tijelo Monike Belucci, jer su zapravo prazne iznutra. A uvijek ćete ih prepoznati po tome jer u svom životu stavljaju naglasak na fizičku ljepotu i izgled. No nije ni čudo, jer zapravo ne zadovoljavaju ni jedan drugi realan kriterij uspjeha ili ostvarenja.

Nema ništa ljepše nego biti zadovoljan sobom u potpunosti. Baš voljeti sebe.
Lijepo je znati da možda i poneki nedostatak kompenzirate vlastitim samopouzdanjem i postignućima. Takve žene zrače onim faktorom X o kojem svi pričaju, a nitko ga ne zna definirati.
Tada i u sobi prepunoj umjetno stvorenih ljepotica svatko prvo primjeti njih.

Ipak najljepše je što takvim ženama to zapravo nije ni važno...





Prof. Nada Bučević

- Sent using Google Toolbar"

ZANIMLJIVA IDEJA ZA NOVOGODIŠNJU ODLUKU Ispiranje debelog crijeva postaje hit > Slobodna Dalmacija > Mozaik

ZANIMLJIVA IDEJA ZA NOVOGODIŠNJU ODLUKU Ispiranje debelog crijeva postaje hit > Slobodna Dalmacija > Mozaik: "26.12.2010. | 22:44

Dr. Sanja Žamić iz Splita govori o mogućnosti brze estetske i zdravstvene preobrazbe uz pomoć SEnD hydrocolona
ZANIMLJIVA IDEJA ZA NOVOGODIŠNJU ODLUKU Ispiranje debelog crijeva postaje hit
Na crtežu koji je napravio dr. Norman Wallker ucrtano je koji dio debelog crijeva, ukoliko se tu nataložilo bakterija i otrova, može ugroziti pojedini organ – pokazuje dr. Žamić
Detoksikacija organizma na putu do zdravlja postaje sve češća metoda mršavljenja i ozdravljivanja. Međutim, čišćenje tijela od nagomilanih otrova, u čemu glavnu riječ ima ispiranje debelog crijeva, terapija je koja je donedavno bila poznata i dostupna tek manjem broju ljudi.

Čitali ste ili gledali na televiziji priče o poznatim javnim osobama - glumcima, pjevačima, pa čak i političarima - koje su poslije nekakvih tajnih i skupih tretmana u Londonu pred kamere stali osjetno mršaviji, vitkiji, ljepši i zdraviji.

Nitko vam od njih nije htio otkriti da je glavnu riječ u toj brzoj preobrazbi, estetskoj i zdravstvenoj, imao specijalni uređaj hydrocolon pomoću kojeg se ispiru i od nataloženih otrova očiste crijeva.

O tome nam priča dr. Sanja Žamić, vlasnica Centra za homeopatiju i akupunkturu iz Splita, koja već duže vrijeme u liječenju svojih pacijenata koristi tu metodu.

- Ovaj vid terapije primjenjujem neko vrijeme, a prije godinu dana nabavila sam moderan uređaj koji lako i ugodno pomaže čišćenju organizma. Bez ikakvih tegoba i posljedica, pridonosi oslobađanju tijela od otrova i organizam dovodi u balans.

U moj centar u Splitu dolaze pacijenti iz svih krajeva Hrvatske, pa i svijeta, jer je u ovim krajevima ovakva terapija doista rijetka. Začudit ćete se kad vam kažem da su se kod mene liječili pacijenti iz Francuske, Njemačke, Floride, Makedonije, Bosne...

Gljivice i otrovi

Čisteći debelo crijevo mi zapravo, kako tvrdite, pomažemo svim drugim organima da se očiste?

- Na slici koju je napravio čuveni dr. Norman Wallker - koji je punih 70 godina proučavao koliko zdrava prehrana, odnosno čišćenje otrova iz tijela utječe na zdravlje - jasno je ucrtano koji dio debelog crijeva, ukoliko se tu nataložilo bakterija i otrova, može ugroziti pojedini organ.

Kad se tu u debelom crijevu nasele patogene gljivice ili otrovi iz prehrane onda je čovjek pod stresom, stalno se osjeća prehlađenim, nadutim i bolesnim. Kad se pročiste crijeva i odvod vam radi bolje nego je to bilo prije, tijelo samo sebe liječi, pomladi se.

Zar se tijelo ne čisti samo od sebe?

- Da, ali problem je što zbog drukčije prehrane i zagađenog okoliša naša crijeva zadnjih 50-60 godina izgledaju drugačije nego su to anatomski bila prije.

Čovjeku su danas dostupni brojni lijekovi koji su jedino u pravoj dozi lijek, dok su u krivoj otrov. Recimo, danas imamo preveliku upotrebu svega i svačega - od aditiva, preko umjetnih boja i konzervansa do antibiotika.

Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija uvela dan za osvještavanje ljudi o antibioticima koji su u pravoj dozi odlični, ali u krivoj štetni.

Također, problem je što mi dobivamo otrove kroz prehranu, poput nekog mesa koje je prepuno antibiotika i hormona, čime, i ne znajući, trujemo naš organizam. Posebno je veliki problem pretjerani unos bijelog šećera, masti i soli.

Kakve su se to promjene dogodile na crijevu suvremenoga čovjeka?

- Na njemu ima puno priraslica, divertikula, proširenja, čireva, upala... Svake godine stanje se pogoršava, jer smo zaboravili na njegu tijela. Sve pokušavamo riješiti agresivnim kirurškim metodama.

Zaboravljamo što je govorio naš doktor Andrija Štampar, utemeljitelj Škole narodnog zdravlja. Norvežani su kompletno preuzeli njegov sustav i pristup zdravlju. Umjesto da otvorimo njegove knjige, mi danas Štampara prepisujemo od Norvežana.

Prezren, pa nagrađen

A tko je zaslužan baš za ovu metodu čišćenja tijela? Njega je i dosad bilo moguće čistiti čajevima i klistirom...

- Sve se veže za bogatog američkog biznismena A.V. Ironsa kojemu je 1934. godine dijagnosticiran ankilozni spondilitis, neizlječiva upala kralježnice. Liječnici su mu rekli da će ubrzo završiti u invalidskim kolicima.

Tražio je način kako si pomoći i došao je u kontakt s liječnicima dr. Tildenom i dr. Kellogom koji su mu sugerirali čišćenje tijela.

Uz čajeve i terapeutske postove sokovima, sugerirali su mu i čišćenje debelog crijeva. Kako se klistirom čisti tek jedan mali dio debelog crijeva, zaključili su da bi mogli pokušati prati crijeva pod malim tlakom, te mijenjanjem temperature vode, toplo-hladno, odlijepiti te otrovne mase u crijevima koje su jako agresivne i tvrde. Irons je izmislio taj uređaj i na sebi ga primijenio.

Rezultati su bili iznenađujući. Poslije samo dva mjeseca više nije imao nikakvih bolova, a u roku od 14 mjeseci prestale su sve naznake te bolesti.

Sve je riješeno čišćenjem, postom i prirodnom hranom. Iskustvo i terapija su ga nagnali da to patentira. Na žalost, liječnici su zaključili da govori gluposti i završio je u zatvoru.

Međutim, 30 godina kasnije američki predsjednik Ronald Reagan je izliječen upravo njegovom metodom, zbog čega je Ironsu dodijelio nacionalnu nagradu za veliki znanstveni doprinos zdravlju i dugovječnosti.

Kada se ponovo počela uvoditi ova terapija ispiranja crijeva, to je bila revolucija. Irons je živio 98 godina, bio je zdrav i aktivan do pred smrt, a najmlađe dijete dobio je u svojoj 80. godini.

Što je sve moguće liječiti ovom metodom koju vi primjenjujete?

- Najširi spektar bolesti koje nastaju kao posljedica nakupljanja mokraćne kiseline, recimo, kod gihta, artritisa, kod raznih osipa i alergija. Osnova svih tih bolesti su otrovi u crijevima.

Kad se crijeva “poravnaju” imaju prosječno 200 kvadrata s resicama koje apsorbiraju hranu. A kada se to opere i propere, onda nastupa nevjerojatna moć samoobnavljanja organizma.

Trenutačno se ovaj uređaj, pa i terapija, najviše reklamiraju za mršavljenje.

- To je, zapravo, ista priča. Ako čovjeku pomognemo da se očisti, odlijepi nakupine, crijeva i organizam počnu brže raditi. U tijeku tretmana se izgubi od 3 do 7-8 kilograma. Zapravo, odrasla osoba ima od tri do sedam kilograma različita smeća, gljivica, bakterija i različitih toksina zalijepljenih po crijevima.

Kako, zapravo, izgleda tretman?

- Iako ispiranje crijeva hydrocolonom traje 30-45 minuta, s pripremama to potraje do sat i pol. Nema nikakvih rizika, komplikacija, nelagode.

Za temeljito čišćenje potrebno je napraviti nekoliko tretmana koje mora izvoditi medicinsko osoblje, uz prethodan pregled liječnika. Ja hydrocolon terapiju provodim u zdravstvene svrhe, a i zbog mršavljenja.

U doglednoj budućnosti planiram otvoriti jedan zdravstveni centar, gdje bismo, uz izravno pružanje liječničke pomoći, uključili i edukaciju o brizi za organizam, prehrani i njezi tijela.

Bilo bi prekrasno imati takav centar, pa čak i manji stacionar, gdje bismo mogli pratiti teže pacijente. Takvi centri postoje u svijetu, a nešto se pokušava i kod nas. To je taj zdravstveni turizam.

Argumenti za skeptične

Priznat ćete, ljudi su u pravilu skeptični. Kako ih razuvjeriti?

SEnD Pitanje je edukcije i informiranosti. Imala sam jednu pacijenticu koja se punih deset godina borila protiv strašnog osipa po čitavom tijelu. Kako se radilo o mladoj osobi, to je za nju bio veliki problem.

Nije mogla ići ni na plažu, pojavljivati se u mladalačkoj odjeći. Prije hydro tretmana napravili smo detoksikaciju cijelog organizma fitoterapijom i drugim metodama. Osip je nestao, ali se brzo vratio čim je krenula s uobičajenom prehranom.

Nakon triju ispiranja crijeva, osip je potpuno nestao. Zanimljiv je i slučaj moga oca. Boljelo ga je koljeno i nije se mogao penjati ni spuštati stepenicama. Nagovarala sam ga dva mjeseca da dođe.

Već nakon tri tretmana smršavio je pet kilograma i lakše se penjao. Danas se na peti kat penje bez ikakvih problema.

Podsjećam, dva mjeseca nije skoro iz kuće mogao izići. Kod gihta već nakon tri-četiri ispiranja prestaju bolovi u koljenima i bolest se može držati pod kontrolom bez druge terapije. Ili, kod bubrežnih tegoba, nakon čišćenja, i to samo jednog, prestaju napadaji, a s više čišćenja nestaju ciste, pijesak...

Pravilnim održavanjem tijela to se više ne vraća. Vjerovali ili ne, moji mi se pacijenti hvale kako sada bez problema beru masline, a ranije se nisu mogli ni sagnuti. To je velik poticaj za mene.
tekst i snimka: marijan džambo

Zaboravite osiguranje

Ovu metodu liječenja neće vam, niti smije, predložiti vaš obiteljski liječnik, niti će vam, barem u Hrvatskoj, takav tretman platiti vaše zdravstveno osiguranje. Sve morate platiti iz svoga džepa. Za razliku od Hrvatske, pojedine zemlje ovu vrstu terapije stavile su na listu medicinskih usluga koje se “pokrivaju” iz redovnog zdravstvenog osiguranja. Uvođenjem ovakvog čišćenja crijeva, moćna farmaceutska industrija izgubila bi na stotine milijuna doživotnih mušterija i na stotine milijardi eura profita, pa je vjerojatno i to razlog zašto metoda nije raširenija.

- Sent using Google Toolbar"

Sićanje na Split koji je nesta: Mare Žebon, Picara, Karuzo i Pajdo

Sićanje na Split koji je nesta: Mare Žebon, Picara, Karuzo i Pajdo: "Karuzo i Pajdo
Nedjelja, 15 Kolovoz 2010 22:50 Milorad Bibić Mosor / SD (397 Čitanja)
E-mail Ispis PDF

PajdoDi je nesta Split moga ditinjstva, odrastanja i mladosti? Di je nesta oni njegov posebni, more se reć, histrionski Teatar Pjace i Rive? Di su nestali oni, velikoj većini Splićanki i Splićana, dragi glavni likovi toga spliskoga Teatra? Mali milijun puti sluša san zadnjih dvadesetak godina ova i nika druga pitanja na temu “nema više onega Splita”, ali niko nije zna odgovor. Sve dok mi jedan put poznati i ugledni spliski neuropsihijatar Ivan Urlić nije reka: - Di je nesta ti Split? A pojilo ga vrime! Tako su se i oni Splićani stariji od nas pitali – di je nesta Uvodićev i Tijardovićev Split? S tin da je razlika između Uvodićeva i Tijardovića Splita u odnosu na Split našeg ditinjstva puno manja nego je razlika između Splita našeg ditinjstva i ovoga Splita danas...


VREMEPLOV

SIĆANJE NA GRAD KOJI JE NESTA
Mare Žebon, Picara, Karuzo i Pajdo

Piše: Milorad Bibić Mosor / Slobodna Dalmacija
Foto: Feđa Klarić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Davor Štambuk, nadaleko poznati spliski karikaturist, taj po cilon svitu nagrađivani i popularni spliski ambasador humora i zajebancije, tvrdi da je jedina veza današnjega Splita s Mediteranom, njegovim koloritom i onim nekad prepoznatljivin humoron ulice – more.

- Samo nan je more dokaz da smo mediteranski grad. Sva ostala obilježja tipičnoga mediteranskoga grada, koja je Split ima sve do prije dvadesetak godina, iščezla su. Pogotovo jedan od timbara Splita: njegov Teatar ulice, njegov humor ulice...


Veliki ratnik Picara

Doktor Picara Tija san se u ovon tekstu sitit nekih glavnih glumaca onoga spliskoga Teatra ulice, svakodnevnog humora Pjace i Rive... Učinija san malu anketu među nekoliko Splićanki i Splićana koji su živili ti Split koji je iščeza, ispalo je da su i sad najpopularniji poker tih nezaboravljenih spliskih likova – Doktor Picara, Karuzo, Mare Žebon i Pajdo!

Vinko Jadrijević, cilon Splitu poznat ka Doktor Picara, bija je svakako jedan od najvećih, ako ne i najveći spliski zajebant.

Pantin ga iz vrimena dok san bija srednjoškolac. I to iz Gage. Čin bi se on liti pojavija onde Iza Lože, odma na izlazu s Pjace, svi šta su sidili u Gage i isprid Gage znali bi: biće sad dobre zajebancije! Smija i veselja s Doktoron Picaron u društvu nikad nije falilo.

Ima san čut priče kako je Doktor Picara prvi u Splitu skočija s terace na Bačvicama u more. I to 1942. godine. Na oduševljenje svih kupača koji su toga jutra u sedmon misecu bili na Bačvicama. A skočit s terace na Bačama u ono metar ili metar i po plitko more, ovisi je li oseka ili plima, ne more svak. Nego samo oni najhrabriji, najspretniji. A to je bija Vinko Jadrijević, Doktor Picara. E, ali priča ide dalje...

Kako su spliske cure pljeskale Doktoru Picari, jedan talijanski oficir je tija podilit slavu s Doktoron Picaron. I on je iša skočit s terace na Bačvicama, skočija je i – slomija kičmu!? S tin da priča ima i nastavak... Poslin rata je Doktor Picara tražija da mu se ti dan prizna ka dan proveden u ratu.

Jer, on je zapravo zaslužan da je talijanski okupator strada!? Čuja san i to da je u to vrime bilo zajebanata i na Sudu i da je Doktoru Picari priznat dan proveden u ratu. E, ali je onda, kako legenda kaže, on tražija da mu se ti jedan ratni dan prizna – duplo!? Ka i svin onima šta su bili u Narodnooslobodilačkoj borbi...

To san ima čut, ali jedno san vidija, u to san se sam uvjerija: sprovod Vinka Jadrijevića Picare bija je najveći sprovod u Splitu! Ko zna koliko je svita došlo na Lovrinac ispratit svoga Doktora Picaru? Deset, dvadeset iljada... I danas mu na grobu stoji veliki spomenik, napravili su ga njegovi prijatelji, koji ga se i danas sićaju...


Veliki pivač Karuzo

Karuzo O Karuzu znan najmanje. I njegovo građansko ime prava mi je enigma, ali ima bit da se zva Marin Pavlović. Tako me baren podučavaju veterani mnogih druženja s Karuzon. Sićan ga se s dna Pjace, uvik na potezu od Automata do kafića legendarnog reprezentativca Hajduka Dragana Holcera. Često su s njin bili Miljenko Smoje, Boris Majić i Vojo Pavasović.

On ih je zva – svojin pretplatnicima!? Ispustija bi iz grla ono svoje “mi-mi, mi-mi”, a oni bi mu dali koji dinar. Zato ih je zva pretplatnici. Onako ne baš visok, basetan, kako bi stari Splićani rekli, okrugle glave, bija je uvik nasmijan. O spliskon Karuzu priča mi je poznati spliski lučki radnik, obalac, batelant, ujedno i poznati spliski nogometni sudac Božo Mladinić Zmaj.

I barba Zmaj, isto ka i Karuzo, odavno “ore nebeske njive”, zapantija san priču kako su spliski zajebanti rekli Karuzu da ga brodon vode pivat u New York. I da je bija veliki ispraćaj velikon pivaču. A da je brod, umisto u New York, uplovija u – splisku Sjevernu luku!?

Di su crnce glumili batelanti poduzeća Luka i skladišta koji su – crnin garbunon opiturali svoja lica!? Davor Grčić Gaga je o Karuzu reka jednu rečenicu kojon ga je najbolje opisa: - Karuzo je bija čovik koji nikad nikome nije ni pomislija zlo, a kamoli da bi ga kome učinija!


Velika dama Mare Žebon

Mare ŽebonMare Žebon je bila spliska faca koja se skoro uvik mogla vidit u gradu. Za nju su govorili da je najpoznatija Splićanka koja “čini one stvari” u đardinu i na bedemu Stare bolnice. Mare bi uvik došla u grad našminkana, more bit i mrvu više nego bi tribalo. Obrazi su joj se rumenili, a ona se uvik smijala. Nije bilo dana da joj ko ne bi dobacija: “Mare, jesi li se danas, a?!” Ona bi se nasmijala, a koji put bi odgovorila: “Punjetaru, goni se u tri pizde materine.” Ali nikad ne bi pokazala da je jidna i da se uvridila...

Bilo bi joj najdraže kad bi vidila da se dvoje grle i ljube proć kraj njih i uvatit zaljubljenog mladića za jaja... Kad bi on poskočija i posla je u pizdu materinu, ona bi se nasmijala i rekla: “Šta je, sad me šalješ u pizdu materinu, a zaboravija si kad si me jebava...” Svit šta bi to vidija i čuja smija bi se, a Mare bi najviše guštala. A ako bi trefija mladić koji nije zna ko je Mare Žebon, počeja bi se prid curon opravdavat: “Ova laže, nikad je nisan ni čuja ni vidija!” A Mare bi zapljeskala rukama i nastavila šetat gradon...

Davor Grčić Gaga bija je uvik spreman na zajebanciju. Priča je kako bi mu Mare došla u kafić ravno “s posla!” Rekla bi mu: “Gaga moj, nima jebača do mornara iz Divulja!” Gaga bi joj učinija espresso, da bi joj i čaj, a onda bi Mare Žebon uzela metlu u ruke i mela pjacetu isprid kafića. Gaga bi za njon poliva vodon, tako da bi do sedan uri ujutro pjaceta bila skroz čista. Jedanput je Mare Žebon uzela metlu u ruke oko podne i počela je mest. Baš tada naiša je inspektor koji je tražija od Gage listu zaposlenih u kafiću.

Gaga mu je da, a onda je inspektor pametno zaključija: “Znači, ova drugarica je višak radne snage?” Gosti su se smijali i zafrkavali inspektora, govorili mu da je to Mare Žebon. Inspektor je osta pri svome. A onda je Gaga reka: “Druže, ova velika dama je moja ljubavnica!” Svi su pukli od smija, Mare Žebon je dotrčala do Gage, uvatila ga šotobraco. Gaga je nastavija: “Druže, ja ne mogu prijavit ljubavnicu ka radnicu u kafiću. Ona meni znači puno, puno više...”

Inspektoru nije bilo ništa jasno, ali je ipak napisa prijavu. Gaga je prijavu potpisa, zagrlija nasrid pjacete Maru Žebon, oni dvoje zapivali su najdražu Marinu pismu: “Po šumama i gorama...” Gaga je objasnija: “Zapivali smo ovu partizansku pismu zato jer je naša drugarica Marija Bačić zvana Mare Žebon bila partizanska bolničarka u Dvadesetoj brigadi Dvadeset šeste dalmatinske divizije!”


Veliki zajebant Pajdo

PajdoMirko Perić bija mi je cilo moje ditinjstvo susid. Ja san sta u Tršćanskoj ulicu, u zgradi obalaca, a on u Smiljanićevoj ulici, u zgradi feratjera, ali je ima vrtal u Tršćanskoj. Pa bi zna reć: “Englezi žive u Engleskoj, a imaju zemlje u Africi, a ja živin u Smiljanićevoj, a iman zemlju u Tršćanskoj!” Mirko je bija deset godina stariji od mene, zajebava se, tamo negdi šezdesetih godina prošloga vika, kako mu je falila godina dana da bude prvoborac, jer je rođen 1942. godine.

Mirko je činija najbolje dvokolice i karete u kvartu, ali je mora priznat da tondine bolje od njega čini Jure Ljubić. Pa bi se na kantunu Tršćanske i Smiljanićeve zna zaderat: “Tondins gold medal - Jure Ljubić, Tršćanska ulica, Tondins silver medal – Mirko Perić, Smiljanićeva ulica!” Onako visok i mršav, s basbaritonon, zna bi na kupalištu Stinice, koje su odavno zatrpali, imat svoj šou u kojemu su uživali svi iz kvarta koji su se samo tamo kupali.

Duhovit ka malo ko, reagira bi “iz prve”, i uvik dobiva svaku zajebantsku utakmicu u kojoj bi bilo ko tija bit duhovitiji od njega. Poslin je Mirko posta spliski Pajdo, tad su njegove baze počele ulazit u antologiju najbolje spliske zajebancije. Onima koji su Pajdu držali redikulon, jedan od spliskih kampanela Momčilo Popadić zna bi reć: “Redikuli ste svi vi koji Pajdu držite za redikula!”

Mirko Perić Pajdo bija je vrhunski meštar, finomehaničar, precizni mehaničar, bija je plemenit i pošten čovik. Doktor Picara, Karuzo, Mare Žebon, Pajdo... Miritaju da se baren ovin tekston otmu zaboravu. Oni i Split kojega je, kako je lipo reka doktor Ivan Urlić – pojilo vrime!


Mare Žebon i Picara u Gage

Svake godine, na najveseliji dan u Balun baru, na Silvestrovo, Gaga bi molija Maru Žebon neka razveseli njegove goste. Ona bi čekala kad će doć čuveni doktor Picara i maskota Balun bara, svima dragi Neven Neno Slišković.

Mare bi došla do doktora Picare i rekla mu: “Doktore, morete li mi pomoć?” Svi bi se u kafiću počeli smijat, a doktor Picara bi je upita: “A šta te muči, Mare draga?” Ona bi rekla: “Od sinoć se nisan jebala, doktore moj, pomozite mi!” Doktor Picara bi, ka veliki kavalir, čestita Mari, ponudija je pićen. Nju i cili Balun bar. Zna je da će cilu turu platit vlasnik Gaga...

Šandor Romano i Pajdo
Doktor Šandor Romano, poznato splitsko lice i legendarni Pajdo, snimljeni ima tome ravno deset godina na jednoj večeri koju su organizatori bili nazvali 'Noć oriđinala'


Velike Pajdine baze

Već desetljećima se prepričavaju najveće baze Mirka Perića Pajde. Ovde san odabra par, za mene, antologijskih...


- Vidi Pajdo milicionera sa pason i reče mu: “Di vodiš to tele?“. Milicioner mu odgovori: “Budalo, ovo nije tele nego pas!“. A Pajdo ga zajebe rečenicon: - Budalo, ne pitan tebe nego pasa!

- Milicioner na Rivi trči za Pajdon, kad je vidija da mu ne more uteć, Pajdo skoči u more i reče milicioneru: - Ko te jebe, sad san u nadležnosti Lučke kapetanije!

Solinska ulica, Pajdo lega na parking. Milicioner mu reče:
-Pajdo, diži se, nisi ti auto da ležiš ovde!
A Pajdo ga, ka i obično, zajebe:
-Nisi ni ti pauk da me dižeš odavde!

Stoji Pajdo u autobusu Split – Trogir, dok autobus prolazi kraj onih pustih tvornica cimenta, Pajdo najprije zaviče:
-Dišite duboko!
A nakon par sekundi:
-A sad serite blokete!

'Volim ptice što seru po ljudima, a žao mi je što krave ne lete.'

U kafiću Pajdo naruči piće, konobarica mu stavi u čašu puno leda, a Pajdo je zasrami: - Makni led iz čaše, najprije ulij piće, neš ti mene zajebat na Arhimedov zakon!
Tagovi:stari SplitzajebantioriđinaliMare Žebondoktor PicaraKaruzoPajdoGaga

- Sent using Google Toolbar"

ŠPREHA ZA LUZERE • Krtica

ŠPREHA ZA LUZERE • Krtica:


ŠPREHA ZA LUZERE

22.01.2011.
Čini mi se da danas vladaju luzerske šprehe više nego ikad.

Dođem ja na deset godina mature i sva se moja proročanstva ostvare. Razrednicu sam pozdravila sa „dobra večer kolegice“, što sam joj i rekla da ću napraviti jednoga dana.
Uslijedilo je obavezno izlaganje postignutih uspjeha.
Očekivano.
Luzere sam mogla prepoznati i prije. I štreberi bez razumijevanja, napravili su od svojih života malo i ništa, a oni inteligentni svi su redom zadovoljni ljudi, neki sa vrlo uspješnim karijerama. Naravno da su mnogi završili i fakultete.
Uslijedio je red slika dječice, red slika s vjenčanja. Nakon što sam ja prepričala ukratko svoj život, koji doista uživam živjeti, jedna od onih kojoj se danas više ne sjećam ni prezimena, izjavila je : „Ti si uvijek bila rođena pod sretnom zvijezdom!“
Kako molim?! Pod sretnom zvijezdom? Ma blago mi se...

Zanimljivo je što ja točno znam kojim putem sam išla da bih došla tu gdje sam.
Deset godina rada na sebi u smislu vlastitog intelektualnog, duhovnog i osobnog razvoja, isto toliko godina ulaganja u svoj izgled, četiri godine visokog obrazovanja, konstantno traženje novih znanja, sedam znanstvenih i stručnih radova do tada. Dvije duge i krive veze u kojima sam pronašla svoje kriterije za „onog pravog“ i izgradila sebe da bih mogla usrećiti takvog muškarca kao i on mene. Kucanje na tuđa vrata za prvi posao da bi danas na moja kucali i da ne duljim, gdje sam putem promašila vidjeti tu sretnu zvijezdu koja je dok sam ja sjedila i ne radila ništa, odradila sve za mene?!

Ovakvih priča o sretnim zvijezdama čujem na svakom koraku. I ovo nije ništa drugo nego skidanje odgovornosti sa sebe. Ovih je priča bilo zapravo oduvijek, a uvijek su ih pričali luzeri.
Naravno da svako vrijeme ima svoje prednosti i mane, ali je činjenica da unutar svakog vremena postoje uspješni ljudi i luzeri. I u vremenu ne tako davnom, kada nam se često čini da je sve bilo servirano...zaposlenja, stanovi i krediti, postojali su oni koji su od svojih života napravili malo i ništa. U svakom vremenu takvi se ponašaju i razmišljaju isto. Prepoznat ćete ih po hrpi izgovora.
Slažem se da mnogo toga u današnjem svijetu ne funkcionira idealno, ali ono s čim se nikako ne mogu složiti, jest da mladi ljudi nemaju perspektivu i mogućnost izgraditi kvalitetne živote i uspješne karijere. Čini mi se da oni koji u tome uspjevaju su oni koji bi u tome uspjeli unutar svakog vremena, dok ovi luzeri danas bili bi luzeri i onda, a i bit će vjerovatno zauvijek.
Sa jednom velikom razlikom. Danas su u večini. Najlakše je odustati, a kada vam život naizgled ponudi hrpu uvjerljivih izgovora, to postaje izbor mnogih.

Okružena sam uspješnim ljudima. U svakoj profesiji u kojoj mnogi tvrde da je nemoguće pronaći kvalitetan posao, ja poznajem nekoliko koji su u tome uspjeli. I to bez veza i podmićivanja. Poznajem i one koji dobivaju nekoliko poslovnih ponuda mjesečno, ali i one koji su po nekoliko godina na zavodu za zapošljavanje bez takvih ponuda. Nije li to zanimljivo?
Mnogi od mojih poznanika i kada nisu pronašli zaposlenja, stvorili su ih sami i to dok su mnogi sumnjali u njihove ideje i njihov uspjeh. Nadam se da takvi danas još jedino mogu sumnjati u sebe. Ali pronaći će oni već neki novi izgovor. Na kraju krajeva uvijek im ostaje ta sretna zvijezda koja je njih nekako promašila.

Iako je možda danas i teže uspjeti nego ikad, nije li to najbolji motiv da dokažete tko ste zapravo. Ovako razmišljaju pobjednici. Nisu li oni koji uspiju u nemogućim uvjetima zapravo najmoćniji? Takvi danas mnogima oduzimaju izgovor da je takvo što nemoguće.
I zbog ovoga nisu omiljeni. Osim toga oteli su luzerima sve sretne zvijezde.

Ipak nije čudo da se ovo zapravo događa. Danas već generacija koju zovem „generacija izgovora“ ima i svoju djecu i svoje neuspjehe im opravdavaju tim istim izgovorima. Ne kužim samo kako misle da će stvoriti nešto drugo osim luzera. Posebno su to oni bez fakulteta i obrazovanja, nezadovoljni vlastitim životima, koji danas i vlastitoj djeci šalju poruke da sa fakultetom i znanjem mogu napraviti malo i ništa. Ovo je nedopustivo. Čovjek je oduvijek vrijedio onoliko koliko zna.

Ono što ja vidim unutar istog vremena u kojem svi živimo, jest da i dalje na vrhu ima mjesta za svih, ali nema mjesta za sjedenje.


P.S. - Darujem svoju sretnu zvijezdu, javiti se u redakciju.



Prof. Nada Bučević

- Sent using Google Toolbar"

NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM • Krtica

NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM • Krtica: "NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM
NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM

15.01.2011.
Jedna sam od obožavateljica facebooka.

Ovaj fenomen za mene je puno više od statusa, „lajkova“ i slika. Naravno da sam pogledala film „ Društvena mreža“ o nastanku facebooka i jedva sam ga dočekala. Ono što je mene zapravo najviše impresioniralo u filmu, osim naravno Justin Timberlake-a, je činjenica kako od ideje nastane fenomen. Kako svako čudo koju je čovjek u stanju postići prvo nastane u glavi pojedinca. U ovo sam vjerovala oduvijek. Najveće promjene na svijetu uvijek izazove neustrašiv čovjek koji vjeruje u svoju ideju. Od toga sve počinje.

Obožavam facebook. Meni je apsolutno podigao društveni, privatni i poslovni život na novu razinu. Zapravo je i odličan pokazatelj vašeg života. I to ne na način na koji mnogi misle, već vam može vrlo realno pokazati tko ste uopće vi.
Ono što ne shvaćam je negativan pristup facebooku. Ni u jednom trenutku facebook mi nije ugrozio kvalitetu privatnog ili društvenog života u reali, jer to mogu dopustiti jedino ja. A to sigurno neću dozvoliti. Ni u jednom trenutku nisam dopustila da se manje sa prijateljima viđam na suncu zbog toga što ih viđam preko ekrana. I ovo je zapravo ono što mi je genijalno. Imam osjećaj kao da već duže vremena živim sa hrpom izvrsnih prijatelja, gdje je dan prepun smijeha, druženja i kvalitetne priče.

Zapravo mi se čini ako vam je facebook dosadan da ste vi po prirodi jedna dosadna osoba.
A vjerovatno imate i isto tako dosadne prijatelje. Ili ih zapravo uopće nemate.
Ja facebooku ne mogu naći ni jednu jedinu zamjerku.

Ali imam poprilično strog pristup svemu tome. Može vam zvučati čudno, ali ja facebook gledam kao vrlo realan dio moje reale. Nema tu meni ni V od virtuale. Ne prihvaćam za frenda nekog jer sam s njim „ slučajno“ išla u srednju školu, ili nekoga jer smo na nekoj facebook grupi razmijenili tek par riječi. A ni zato jer je prika od prike pa njegovog prike. Ponašam se potpuno isto tu kao i u realnom životu. I ovo znaju svi koji me poznaju. Bez problema odbijam friend request, a kad me ta ili taj sretne u gradu i pita zašto, vrlo jednostavno pitam „Kad smo ono ti i ja popili zadnju kavicu“? I ovo je zapravo najčešći redoslijed mojih fejs prijateljstava. Prvo kavica i reala, pa tek onda virtuala. Ako se nismo našli u situaciji da se družimo privatno, doista ne vidim razloga da krenemo drugim redoslijedom. Osim toga poznata sam i po svojim facebook čišćenjima, gdje i ako sam slučajno donijela pogrešnu odluku u vezi nekoga, ili ako je dosadan, naporan i nesklon komunikaciji, jednim klikom ga udaljim iz života. Rijetko prihvaćam nekog nepoznatog, osim ako ga na neki način ne osjetim, ili smo doista imali zanimljivu priču na nekoj od grupa.
A grupa ima vrhunskih. Edukativnih, mudrih, filozofskih i prezabavnih.

Ono što ne razumijem kod mnogih je „voajerizam“. Doista me ne zanima život nekoga tko me ne zanima ni da bude dio moga realnog života, niti dozvoljavam tuđi voajerizam u moj. Ne kužim ljude sa 1000 prijatelja, jer ne vidim razliku između toga i da subotom prođem rivom i dijelim po stolovima slike sa na primjer proslave mog rođendana. Isto tako me ne zanimaju ni prijedlozi za prijatelje, jer ne mogu zamisliti tako ni da mi prijateljica dođe na kavicu sa nekom svojom prijateljicom i kaže mi „ Evo predlažem ti da ona bude i tvoja prijateljica“.
Ne razumijem ni one koji na fejsu imaju za frendove ljude koje zapravo ne podnose, pa im se osvećuju svojim „ sretnim slikama“ i novim haljinicama. Još manje razumijem one koji misle da je broj prijatelja pokazatelj popularnosti. Zar doista misle da mnogi u pola dana ne mogu skupiti 2000 „ prijatelja“ ?
Ponavljam, facebook je fenomenalan način da proučite psihologiju samih sebe. Vlastitih poimanja prijateljstava, interesa, motiva i ciljeva.
Zapravo je kao cijeli vaš život u malom.
I poslovni aspekt facebooka je ono što me oduševljava.

Ono o čemu mnogi upozoravaju je privatnost facebooka. O čemu oni pričaju? Tko je uopće očekuje? Pa danas možda tek informatički nepismeni ne shvaćaju da je sve što stave na internet zapravo dostupno svima. Prema tome, ako krećem od činjenice da na facebook ni ne stavljam nešto što ne želim sutra vidjeti na jumbo plakatu u gradu, što me briga tko zapravo to sve gleda ili može vidjeti. Opet je svaka odluka na meni, ako poznajem osnove interneta. Za one koji to ne razumiju, najbolje bi bilo da se ni ne približavaju kompjuteru, a kamoli facebooku. Cijena gluposti i neznanja je uvijek bila visoka.

Da li sam ovisna o facebooku? Apsolutno da. Kao i o mobitelu, televiziji, automobilu, kuhinjskim aparatima i tuš kabini. I gdje je tu problem, ako to ne umanjuje kvalitetu moga života?
Zahvalna sam zapravo što živim u vremenu facebooka i uzbuđena zbog onoga što nas još sve očekuje.

Gospodine Mark Zuckerberg...moj naklon.




Prof. Nada Bučević

- Sent using Google Toolbar"

Subota s Blankom

BLANKINI DVORI
subota 08-01-2011

Predivno druzenje i nezaboravan dan u slici i s par rijeci!!!















Samo par rijeci o suboti provedenoj s prijateljicom Blankom,na njeom predivnom imanju podno Mosora...uzvanje za oci,mir za dusu,tisina hrani srce..nasto neopisivo,rijeci nedostaju za docarat ugodjaj imanja ,a o divnoj velikoj,otvorenoj dusi moje drage Blanke netreba ni govoriti...utisci su snazni,napunila sam baterije pozitivnom energijom...evo par slicica ove divote na kugli zemaljskoj..