DOK NAS RAZVOD NE RASTAVI/Prof. Nada Bučević/

DOK NAS RAZVOD NE RASTAVI


27.10.2010.
Nitko u trenutku vjenčanja ne razmišlja o razvodu.
Svi mislimo da ćemo baš mi biti ti koji ćemo dokazati zašto je brak opstao do današnjih dana.
Ni statistike nas ne mogu poljuljati.
Svi znamo da je brak izvorno nastao iz potpuno neromantičih razloga. Uzdržavanja, podjele imovine, zakonskih prava djece. Negdje smo ga mi putem pretvorili u najromantičniji trenutak života. Vjerovatno opet mi žene…
Ali postoji i onaj duhovni aspekt braka, spajanje dvoje u jedno. Stapanje u ljubavi.
Na ovo opet mi žene posebno padamo. Osobno nemam ništa protiv braka, dapače, svi bi to trebali doživjeti. Bar jednom.
Iako priznajem, pronalazim sve manje i manje razloga za njegovo postojanje. Bar u onom svjetovnom smislu. Nekada davno parovi koji se nisu vjenčali bili su nekako čudni, neshvaćeni. Danas, ima mi nešto jako zanimljivo u takvim parovima koji kao da na taj način dokazuju da ih ništa osim ljubavi ne drži zajedno.
Kažu da je uz smrt bliske osobe razvod druga najveća trauma koja vas može zadesiti. Ovo bih ipak stavila uz onu - kako kome. Naravno da nije isto da li ste vi inicirali razvod, ili vas je zadesio kao grom iz vedra neba.

Veći problem od razvoda jest loš brak. A ovdje smo otišli toliko daleko, da smo spremni sve to loše nazivati jednostavno normalnim dijelom braka. I ovo je za mene tragedija!
A tek koje li sve razloge i izgovore pronalazimo da bi ostali u istom. Ipak, potpuno mi je jasno zašto se to događa. Razvodom neminovno imate osjećaj osobnog neuspjeha i to možda u najvažnijem segmentu života - obitelji.
Toliko daleko znamo ići u traženju razloga i izgovora zašto se ne razvesti da smo spremni žaliti čak i za novcima potrošenim na vjenčanje, pa sve do izbjegavanja likovanja nekih neprijatelja! Uglavnom, nedostatak ljubavi ( a gotovo smo se svi upravo zbog ljubavi i vjenčali ) nekako nam nije baš dovoljan razlog za razvod u usporedbi sa roditeljima, djecom, imovinom, prijateljima, kumovima, zajedničkim poslom, pa sve do slike koju želimo projicirati prema vani. Lažne naravno.

Riječ koja se uvijek vezuje uz brak je kompromis. Ako obratite pažnju ova je riječ potpuno preuzela vodeći položaj kad se spominje brak i u potpunosti potisla riječ ljubav. Problem je što mnogi uopće ne shvaćaju da kad opisuju taj kompromis oni zapravo opisuju čisto kompromitiranje!
Kompromitiranje razloga zbog kojih su ušli u brak, kompromitiranje njegove svrhe, biti i ljepote. Kompromitiranje samih sebe pod geslom kompromisa. Ok, ako im je tako lakše.
Ako mislite da taj kompromis treba značiti toleranciju, poštivanje, prilagođavanje i zajednički rast…to nije kompromis, to ljubav čini sama po sebi.

Ovdje imam vrlo jasan stav i mišljenje.
Ako sam se udala zbog ljubavi i to s vrlo jasnom predodžbom o tome kako ta ljubav treba zauvijek izgledati, u nedostatku iste ću se i razvesti.
Ako sam se udala zbog djece, stana, automobila, roditelja ili zajedničkih prijatelja u tom braku ću i ostati.

A tako je lako ostati u lošem braku, prelako.
Kako je lako sebe lagati, prilagođavati definiciju ljubavi, mijenjati je.
Lagati sebe i druge, tu smo najveći eksperti.
Sve ovo vam je preteško ako znate što ljubav jest i ne pristajete na manje.
Ako vam je ljubav smisao života, ovo postaje nemoguće, neizdrživo.

Prevara zaslužuje poseban tekst, ali samo ću spomenuti one koji sebe uvjere da vole dvije osobe istovremeno, ili su još sebi stvorili nove kategorije ljubavi u koje samo oni vjeruju.
Bilo bi zanimljivo pitati drugu stranu, onu koju varaju, drži li ta priča vodu.

Vjerujem u sretan brak, jer vjerujem u ljubav.
Vjerovali su i svi oni koji su se razveli. I zapravo su takvi snažniji i hrabriji od onih koji po svaku cijenu ostaju u braku.
Oni koji ostaju u lošim brakovima uništavaju pravi smisao ljubavi i braka.

Zbog njih se nešto što je trebalo biti simbol ljubavi, sada zove institucijom!


Prof. Nada Bučević