srijeda, 10. srpnja 2013.

Na drustvenoj mrezi preko 7000 clanova grupe za potporu heroini dr.Vesni Bosanac


U samo desetak dana vise od 7000 clanova popularne drustvene mreze FB se prikljucilo grupi,kojoj je za cilj pruzanje moralne i svake druge moguce pomoci Heroini obrane Vukovara dr.Vesni Bosanac. Grupu je otvorio branitelj,domoljub i entuziast iz Splita Darko Solic, svojim nesebicnim zalaganjem stvorio grupu svake hvale vrijednu. Pozvani su svi ljudi dobre volje kojima je cast i pravda na prvom mjestu da se priduze grupi.https://www.facebook.com/groups/potporavesni.bosanac/

 

Vesna Bosanac

Početak agresije na Vukovar i ratni ustroj bolnice

Bivša općina Vukovar prema popisu stanovnika iz 1991. godine brojila je 85.000 stanovnika, a sam grad Vukovar 45.000. Na ovome području obitavalo je 22 nacionalne pripadnosti, od cega najviše Hrvata 43,2%, zatim Srba 37,4%, a ostale nacionalne manjine, primjerice Ukrajinci, Rusini, Slovaci su bili zastupljeni u manjem postotku.
Na našem području su se osjećale političke napetosti, kao i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, ali većina stanovnika je podržavala osamostaljenje Republike Hrvatske, što je iskazano i na referendumu kada se 98% stanovnika grada Vukovara izjasnilo za samostalnost Hrvatske. Nakon poznatih događanja i postavljanja balvana u kolovozu 1990. godine, pojačane su nacionalne napetosti u selima s pretežito nastanjenim srpskim stanovništvom. Pa tako u Bobotu, Veru, Borovo Selo dolaze četnici - dragovoljci iz Srbije koji izazivaju nestabilnost autohtonog srpskog stanovništva.
U proljece 1991. godine u Vukovaru se održavaju prvi demokratski izbori i vlast je formirana od predstavnika različitih stranaka (Hrvatske demokratske zajednice, reformiranog Saveza komunista SDP-a...). Unatoč demokratskih izbora i dogovora o vlasti, utjecaj velikosrpske politike na našem području postaje sve izraženiji. Formira se Srpska demokratska stranka u koju prelaze radikalni pripadnici srpske nacionalnosti iz Komunističke partije. Poznata strategija mitinga Jovana Rakovica za Veliku Srbiju ne zaobilazi ni Vukovar.
2. svibnja 1991. godine dogada se masakr hrvatskih policajaca u Borovu Selu. Ovo događanje je otvorilo oci i najmiroljubivijim gradanima, a i nama u bolnici, da se priprema vrlo teško razdoblje agresije na grad Vukovar i naše područje.
Od tada već mnogi zaposlenici medicinskog centra Vukovar srpske nacionalnosti ne dolaze na posao priklonivši se ideji Velike Srbije, koja je spremala ratnu agresiju na cijelu Hrvatsku, pa i na naš grad.
Blokirani su putovi kroz sela naseljena pretežito srpskim stanovništvom. Djelatnici Hitne pomoci su maltretirani prilikom evakuacije ranjenika i poginulih u Borovu Selu. Pojedini vozaci Srbi kradu sanitetska vozila i odvoze ih u poljske bolnice koje se formiraju na "srpskom" teritoriju. Sredinom 1991. godine vec preko 300 zaposlenika srpske nacionalnosti napušta Medicinski centar Vukovar.
24. srpnja 1991. godine na čelo Medicinskog centra Vukovar imenuje se v.d. ravnateljem dr. Vesna Bosanac. U bolnici se formira Krizni stožer, koji svakodnevno donosi važne odluke u cilju pripreme bolnice za ratnu agresiju koja se sve više zahuktava. U to vrijeme već na Odjelu za kirurgiju postoji Odsjek za ranjene branitelje, kojih je svaki dan sve više, kojim rukovodi dr. Juraj Njavro uz pomoć kirurških ekipa koje su upućene iz Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdrastva na ispomoć u vukovarsku bolnicu.
U to vrijeme se formiraju isturene sanitetske ambulante na Mitnici, u Iloku, u Bogdanovcima i u još nekim mjestima u gradu. Članom Medicinskog centra Vukovar u Kriznom štabu Opcine je postao dr. Ivica Matoš, specijalist urolog Klinicke bolnice Osijek.
Veliki broj stanovništva koncem srpnja i početkom kolovoza napušta grad, a bolnica radi smanjenim kapacitetom. Zapslenici srpske nacionalnosti su prilikom odlaska odnijeli velike količine lijekova i sanitetskog materijala, tako da su zalihe bolnice gotovo ispražnjene. Zadaću opskrbe lijekovima, sanitetskim materijalom te opremom u sanitetskim odjelima organizira Glavni sanitetski stožer Ministarstva zdravstva, a opskrba se vrši i dobrotom Caritasa i mnogih nevladinih organizacija i pojedinaca, koji donose lijekove, sanitetski materijal, hranu i druge potrepštine. Početkom kolovoza priprema se u bolnici protuatomsko sklonište za prihvaćanje ranjenih i bolesnih u slučaju težih zračnih napada.
U isto vrijeme organizira se poseban rad ambulanti primarne zdrastvene zaštite koji postaje sve teži zbog stalnog bombardiranja. S obzirom na blokadu putova prema Osijeku najvecć problem postaje svakodnevni trasport 18 pacijenata koji odlaze na hemodijalizu, te se oni dogovorno s osobljem Odjela za hemodijalizu KB Osijek evakuiraju u Rovinj, gdje ih se smješta u Specijalnoj ortopedskoj bolnici, a svakodnevno odlaze na poliklinički organiziranu hemodijalizu.
Dana 5. kolovoza 1991. stupa na snagu zapovijed glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva o radnoj obvezi, na koju su se morali odazvati svi zaposleni u zdravstvu. U to vrijeme u Medicinskom centru Vukovar ostaje 450 ljudi, i to većina s radom u bolnici, a manji broj u ambulantama primarne zdrastvene zaštite i stacionaru Ilok.
15. kolovoza 1991. bolnica je izravno napadnuta projketilima sa zemlje i iz zraka, te je prema planu evakuacije, koji je ranije narpavljen, u protuatomsko sklonište i podrume u suterenu bolnice smješten najveći broj pacijenata i osoblja. Odjeli su organizirani kao u prijeratno vrijeme, s tim da prioritet u planu evakuacije imaju pacijenti i osoblje jedinice intenzivnog liječenja, rodilišta, pedijatrije a zatim i svi ostali pacijenti. S obzirom da su napadi na grad i bolnicu svakodnevni i sve češći, u vrlo kratkom vremenu operacijski trakt kirurgije silazi na kat nižu ginekologiju, a zatim trajno u hitni kirurški prijem, koji se nalazi u suterenu bolnice. Od 15. kolovoza bolnica radi u podrumima i protuatomskim skloništu, s tim da većina osoblja još boravi u prizemlju i na 1. katu zgrade.
Zbog pojačanog intenziteta napada na sam grad Vukovar, postaje nemoguće raditi u ambulantama primarne zdrastvene zaštite, evakuira se oprema iz Doma zdravlja u podrumu vukovarske bolnice, uključujuci i stomatološku opremu, te se formira Hitna stomatološka ambulanta. Sve intervencije Hitne medicinske pomoći su korodinirane iz Kriznog stožera vukovarske bolnice.
U drugoj polovici kolovoza dolaskom Mile Dedakovića formira se Vojni stožer obrane grada. Usklopu Zbora narodne garde formira se Ratni sanitet sa nekoliko timova medicinskih sestara, vozača i sanitetskih vozila, tako da dopremanje i prvu pomoć ranjenicima uz Hitnu medicinsku pomoć Medicinskog centra Vukovar obavlja i Ratni sanitet Zbora narodne garde.
U narednom razdoblju razaranja grada su sve veća, vozila za dopremu ranjenika je sve manje, te se tijekom rujna formira zajednicka Hitna pomoć koja odlazi na intervencije po cijelom slobodnom dijelu grada do prvih crta bojišta.
Tijekom kolovoza uspostavljena je informatička veza s Odjelom za informiranje sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva, tako da se svakodnevno šalju izvješća s popisima ranjenih i poginulih, ali i o nužnosti opskrbe lijekovima, sanitetskim materijalom i opremom.
Zbog svakodnevnog bombardiranja evakuacija ranjenika je otežana, ali je vozači Hiten medicinske pomoći svakodnevno obavljaju prevozeći ranjenike u Vinkovce i Osijek u dogovoru i uz pomoć Hrvatske vojske i MUP-a. Potrebno je naglasiti značajnu pomoć Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva, koji u sklopu specijalnih jedinica organizira dopremu pomoći i evakuaciju ranjenika pod vodstvom doktora Josipa Husara. Prilikom dolaska ovih konvoja dolaze i ekipe kirurga i anesteziologa koji se izmjenjuju svaka 2 tjedna, da bi posljednja ekipa do konca rujna ostala s nama u potpunom okruženju do okupacije Vukovara.
Osim pomoći Glavnog sanitetsko stožera u logistickoj i strucnoj podršci treba istaknuti i pomocć ostalih zdrastvenih ustanova, i to prije svega Opće bolnice Vinkovci, iz koje su dr. Ivana Hudolin i doktor Antun Matić dolazili svakodnevno evakuirati ranjenike, te ekipa iz Medicinskog centra Našice koja je došla u pomoć sa sanitetskim vozilom Hitnoj medicinskoj pomoći.
Tijekom kolovoza sigurnost stanovništva unutar crte okruženja je sve manja s obzirom da svakodnevno različiti vojni projektili i bombe padaju na grad. Iz Vukovara je u nekoliko navrata organizirana evakuacija djece na more, ali se većina djece koncem kolovoza vraća u nadi da će se situacija smiriti i da će početi škola. Iz vojarne JNA, koja se nalazi južnom dijelu grada, svakodnevno transporteri prolaze kroz grad i plaše stanovništvo.
Prilikom jedne takve ophodnje stradavaju i ročni vojnici JNA koji su zbrinuti u vukovarskoj bolnici. Na inzistiranje zapovjednika vojarne i zapovjednika policije, iako ranjeni, ovi se vojnici evakuiraju u vojarnu i nakon toga počinje sustavno uništavanje bolnice i cijeloga šireg centra grada od Mitnice i Sajmišta na jugoistoku do Borova Naselja u zapadnog dijelu grada.
U okruženju koje je sve čvršće ostalo je oko 15.000 ljudi, od čega oko 1.500 djece. Stožer obrane grada organizira uredenje civilnih skloništa u Vukovaru i Borovu Naselju unutar kojih je organizirana zdrastvena zaštita za 15.000 ljudi.
Polovicom rujna sve se više intenziviraju napadi na grad a veliki dio medicinskog osoblja napušta bolnicu. S obzirom da je donesena odluka da zbog vlastite sigurnosti nitko više ne može napustiti bolničke podrume ili radna mjesta unutar civilnih skloništa. U to vrijeme ostaje raditi 350 djelatnika, ali se formiraju i timovi pomoćnog osoblja, uglavnom iz redova članova obitelji medicinskog osoblja, koji rade logističke i ostale pomocne poslove za bolnicu.
Koncem rujna nakon odlaska posljednjeg konvoja Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva situacija postaje iz dana u dan sve teža. Tijekom rujna je formirana pričuvna bolnica u podrumu zgrade Borovo-commerca u Borovu Naselju, gdje su postojali najbolji uvjeti opskrbe električnom energijom i vodom.
Nakon osnovne kirurške obrade i bolničkog liječenja, ranjenici i bolesnici su tijekom noci, kada je bila mirna situacija, transportirani u sklonište Borovo-commerca, gdje su im medicinski timovi pružali daljnju pomoć i njegu. Rezervna bolnica Borovo-commerca imala je kapacitet 750 ranjenika i bolesnika.
Tijekom listopada i studenog bolnica radi u izuzetno teškim uvjetima, svakodnevno je bombardirana najrazličitijim eksplozivnim sredstvima i avionskim bombama, tako da svakodnevno prima 70 ranjenika i bolesnika.
Kirurške ekipe rade neprekidno od jutra do kasnih noćnih sati. Vrši se prva medicinska trijaža prilikom dovoza ranjenika koji stiču sanitetskim vozilima u pratnji branitelja i civila, osobnim i terenskim vozilima.
Primjenjuje se posebna kirurška ratna doktrina koja podrazumjeva reanimaciju i primarno kirurško zbrinjavanje uz osnovne dijagnostičke, radiološke i laboratorijske metode. Obavljaju se zahtjevni kirurški zahvati u dvije improvizirane kirurške dvorane, a vrijeme krirurškog zbrinjavanja je minimalno i iznosi prosječno 45 minuta. Zahvaljujući tomu, ali i predanosti i stručnosti kirurških i anestezioloških timova moratalitet ranjenika je minimalan. Vrše se maksimalno poštedni kirurški zahvati, tako da je minimalan broj amputacija.
Posebno težak trenutak u tim danima je prijem teško ranjene i poginule djece, kao i teško ranjenih civila i branitelja, prilikom napada na Mitnicu i Dom umirovljenika.

Još tijekom rujna je organizirana evakuacija autobusima trudnica i djece u pratnji medicinskog osoblja, alikako evakuacija nije bila obavezna, velik broj trudnica i djece je ostao u gradu, tako da je unutar protuatomskog skloništa organizirana rađaona i intenzivna soba za rodilje i novorođenčad.
Osim Odjela za ratnu kirurgijukoji je zauzeo preko 80% kapaciteta bolnice u podrumima i dalje bolnica ima ustroj integralne zdrastvene zaštite.


Uloga i značaj ostalih odjela bolnice

Tijekom srpnja 1991. godine bolnica funkcionira kao skupina odjela jednakog značaja i organizacijskog ustroja, pa tako postoje Odjel za opću kirurgiju i traumatologiju, koji unutar sebe ima Odsjek za opću i abdominalnu kirurgiju, ortopediju, vaskularnu kirurgiju, plastičnu kirurgiju i urologiju. Odsjek za anesteziologiju nalazi se unutar Odjela za opću kirurgiju, mada pruža usluge i Odjelu za ginekologiju i porodiljstvo.
Već u rano ljeto 1991. formira se Odsjek za ranjene hrvatske branitelje na čelu kojega je dr. Juraj Njavro. Kako agresija postaje sve intenzivnija i stradava sve više branitelja i civila tijekom kolovoza i rujna, a pogotovo listopada i studenog, Odjel za kirurgiju postaje Odjelom za ratnu kirurgiju. Od neprocijenjiva važnosti ratnoj kirurgiji u Vukovar postaje Odjel za reanimaciju, anesteziologiju i intenzivno liječenje koji preuzimaju anesteziolozi iz Klinčke bonice Osijek, a u najteža dva mjeseca 1991. godine dr. Boris Kratofil iz KB Osijek i dr. Stanko Kust iz Klinike za djecje bolesti u Klaicevoj u Zagrebu. Uz njih rade mlade liječnice specijalizantice, uz ostalo osoblje odjela brinući danonoćno o najtežim pacijentima.
Za mirnodopski, a pogotovo ratni ustroj bolnice od neprocjenjive važnosti su dijagnostičke i uslužne jedinice, koje su zasebno organizirane. Odjeli za otorinolaringologiju i oftamologiju u vrijeme preustroja ratne bolnice Vukovar tijekom kolovoza 1991. godine postaju jedan zajednički odjel koji vode specijalizanti dr. Neda Striber i dr. Slavko Živić, budući da su liječnici iz oviz djelatnosti napustili bolnicu. Uz pomoć stručnog medicinskog osoblja formiraju Odsjek ratne kirurgije glave i vrata, te u potpunosti pružaju adekvatnu stručnu pomoć i njegu u postojećim uvjetim pacijentima sa ozljedama glave i vrata.
Odjel za radiološku dijagonstiku djeluje u podrumskim prostorima a voditeljica odjela dr. Ana Matoš je odgovorna i brine se za osnovne radiološke pretrage. Tim inženjera medicinske radiologije uspješno organizira radiološku djelatnost sve do okupacije.
Odjel za transfuzijsku medicinu za vrijeme rata preuzima dr. Edin Zujović, koji dragovoljno dolazi preko Sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva, te u potpunosti organizira transfuziološku djelatnost uključujući dobroljno davateljstvo krvi, koje organizira u civilnim skloništima. Potrebe za krvi su sve veće, te mnogi branitelji i osoblje bolnice također daruju krv.
Odjeli za laboratorijsku i ljekarničku djelatnost pružaju također neprocjenjivu podrušku ratnoj kirurgiji tijekom 24 sata, ali i ostalim odjelima bolnice. U bolnicu je prije najteže agresije i blokade Vukovara pristigla velika količina lijekova iz donacija cijem razvrstavanju su, dijelom osim osoblja ljekarne, sudjelovali i ostali liječnici iz bolnice, a s njima tijekom kolovoza i rujna dragovoljno dr. Dragica Bratelj iz Zagreba.
Odjel za internu medicinu djeluje u podrumu u vrlo skučenim prostorima gdje se nalazi samo nekoliko najtežih pacijenata. Ostali pacijenti se premještaju u sklonište Borovo-commerca gdje o njima skrbi dr. Slavica Emedi, a unutar podruma Zaraznog odjela formira se Odjela za gerijatriju koji vodi dr. Dragan Jagetić. Uz suradnike i osoblje odjela ovaj dio bolnice pružao je njegu i pomoć starima i bolesnima.
Odjel za neurologiju i psihijatriju bio je smješten u podrumu stare zgrade i i pružao pomoć prema svojim mogućnostima teškim bolesnicima i braniteljima koji su zbog akutnog stresa bili nesposobni za obranu. Ovaj odjel vodila je dr. Nada Mađarević, spcijalista neurolog uz pomoc mladih lijecnika i medicinskih sestara.
Odjel za ginekologiju i opstetriciju pod vodstvom dr. Grozdane Žužić i mladih liječnika, te stručnog medicinskog osoblja organizira hitni ginekološki prijem i rađaonski trakt unutar skučenog prostora protuatomskog skloništa, tako da za vrijeme najteža 3 mjeseca imamo stručuno obavljene porode i brigu za majke i novorođenčad od kojih je troje nedonoščad.
Brigu o novorođenčadi i djeci vodi odjel za pedijatriju na kojem dr. Goranka Muharemagić-Njegvić i dr. Branka Šipek uz stručnu pomoć medicinskih sestara brinu za najteže bolesnu djecu.
Tijekom rujna formirana je stomatološka jedinica unutar hitnog prijema, koju je organizirao dr. Štefan Biro, a u kojoj je neprekidno dežurao viši zubar Želimir Godfrid.
Odjela za prehranu, nakon bolesti dotadašnje voditeljice Blanke Pifat, preuzima viša medicinska sestra Anica Sila, te u vrlo teškim uvjetima u jednoj podrumskoj prostoriji organizira prehranu za cijelu bolnicu sa više od 700 obroka. Prema odluci za ranjenike i bolesnike pripremalo se barem 3 topla obroka, a za osoblje jedan do dva.
Opskrbu vodom vodilo je tehničko osoblje bolnice uz pomoć radne skupine koja je organizirana u bolnici na čelu sa dipl. ing. Ivanom Beinrauch. Cjelokupnu logističku opskrbu u najtežim uvjetima vodio je dr. Štefan biro, stomatolog.
Posebno važan odjel za rad bolnice je bio Odjel za higijensko epidemiološku djelatnost, pod vodstvom dr. Jakova Kuljiša koji je u sklpu svojih mogućnosti vodio brigu o kloriranju vode i asanaciji okolnih bunara.


Članak je prenesen iz monografije Vukovarska bolnica 1991., gl. urednik Štefan Biro, Vukovar 2007., (str. 93-103) s ljubaznim dopuštenjem dr. Vesne Bosanac.

Popularni postovi

Love of my Life

FeedBurner FeedCount

LinkWithin

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

metatag

Moj popis blogova

Popularni postovi

Novosti svi vrsta Headline Animator

Footer

stats

Ukupno prikaza stranice

ena linkova

desktop wallpapers
wallpapers bollywood hollywood. desktop animal wallpaper download for free and submit your wallpaper. exclusive wall download and upload service. nice desktop natural wallpaper.razmj