NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM • Krtica

NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM • Krtica: "NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM
NA FACEBOOKU SAM - DAKLE POSTOJIM

15.01.2011.
Jedna sam od obožavateljica facebooka.

Ovaj fenomen za mene je puno više od statusa, „lajkova“ i slika. Naravno da sam pogledala film „ Društvena mreža“ o nastanku facebooka i jedva sam ga dočekala. Ono što je mene zapravo najviše impresioniralo u filmu, osim naravno Justin Timberlake-a, je činjenica kako od ideje nastane fenomen. Kako svako čudo koju je čovjek u stanju postići prvo nastane u glavi pojedinca. U ovo sam vjerovala oduvijek. Najveće promjene na svijetu uvijek izazove neustrašiv čovjek koji vjeruje u svoju ideju. Od toga sve počinje.

Obožavam facebook. Meni je apsolutno podigao društveni, privatni i poslovni život na novu razinu. Zapravo je i odličan pokazatelj vašeg života. I to ne na način na koji mnogi misle, već vam može vrlo realno pokazati tko ste uopće vi.
Ono što ne shvaćam je negativan pristup facebooku. Ni u jednom trenutku facebook mi nije ugrozio kvalitetu privatnog ili društvenog života u reali, jer to mogu dopustiti jedino ja. A to sigurno neću dozvoliti. Ni u jednom trenutku nisam dopustila da se manje sa prijateljima viđam na suncu zbog toga što ih viđam preko ekrana. I ovo je zapravo ono što mi je genijalno. Imam osjećaj kao da već duže vremena živim sa hrpom izvrsnih prijatelja, gdje je dan prepun smijeha, druženja i kvalitetne priče.

Zapravo mi se čini ako vam je facebook dosadan da ste vi po prirodi jedna dosadna osoba.
A vjerovatno imate i isto tako dosadne prijatelje. Ili ih zapravo uopće nemate.
Ja facebooku ne mogu naći ni jednu jedinu zamjerku.

Ali imam poprilično strog pristup svemu tome. Može vam zvučati čudno, ali ja facebook gledam kao vrlo realan dio moje reale. Nema tu meni ni V od virtuale. Ne prihvaćam za frenda nekog jer sam s njim „ slučajno“ išla u srednju školu, ili nekoga jer smo na nekoj facebook grupi razmijenili tek par riječi. A ni zato jer je prika od prike pa njegovog prike. Ponašam se potpuno isto tu kao i u realnom životu. I ovo znaju svi koji me poznaju. Bez problema odbijam friend request, a kad me ta ili taj sretne u gradu i pita zašto, vrlo jednostavno pitam „Kad smo ono ti i ja popili zadnju kavicu“? I ovo je zapravo najčešći redoslijed mojih fejs prijateljstava. Prvo kavica i reala, pa tek onda virtuala. Ako se nismo našli u situaciji da se družimo privatno, doista ne vidim razloga da krenemo drugim redoslijedom. Osim toga poznata sam i po svojim facebook čišćenjima, gdje i ako sam slučajno donijela pogrešnu odluku u vezi nekoga, ili ako je dosadan, naporan i nesklon komunikaciji, jednim klikom ga udaljim iz života. Rijetko prihvaćam nekog nepoznatog, osim ako ga na neki način ne osjetim, ili smo doista imali zanimljivu priču na nekoj od grupa.
A grupa ima vrhunskih. Edukativnih, mudrih, filozofskih i prezabavnih.

Ono što ne razumijem kod mnogih je „voajerizam“. Doista me ne zanima život nekoga tko me ne zanima ni da bude dio moga realnog života, niti dozvoljavam tuđi voajerizam u moj. Ne kužim ljude sa 1000 prijatelja, jer ne vidim razliku između toga i da subotom prođem rivom i dijelim po stolovima slike sa na primjer proslave mog rođendana. Isto tako me ne zanimaju ni prijedlozi za prijatelje, jer ne mogu zamisliti tako ni da mi prijateljica dođe na kavicu sa nekom svojom prijateljicom i kaže mi „ Evo predlažem ti da ona bude i tvoja prijateljica“.
Ne razumijem ni one koji na fejsu imaju za frendove ljude koje zapravo ne podnose, pa im se osvećuju svojim „ sretnim slikama“ i novim haljinicama. Još manje razumijem one koji misle da je broj prijatelja pokazatelj popularnosti. Zar doista misle da mnogi u pola dana ne mogu skupiti 2000 „ prijatelja“ ?
Ponavljam, facebook je fenomenalan način da proučite psihologiju samih sebe. Vlastitih poimanja prijateljstava, interesa, motiva i ciljeva.
Zapravo je kao cijeli vaš život u malom.
I poslovni aspekt facebooka je ono što me oduševljava.

Ono o čemu mnogi upozoravaju je privatnost facebooka. O čemu oni pričaju? Tko je uopće očekuje? Pa danas možda tek informatički nepismeni ne shvaćaju da je sve što stave na internet zapravo dostupno svima. Prema tome, ako krećem od činjenice da na facebook ni ne stavljam nešto što ne želim sutra vidjeti na jumbo plakatu u gradu, što me briga tko zapravo to sve gleda ili može vidjeti. Opet je svaka odluka na meni, ako poznajem osnove interneta. Za one koji to ne razumiju, najbolje bi bilo da se ni ne približavaju kompjuteru, a kamoli facebooku. Cijena gluposti i neznanja je uvijek bila visoka.

Da li sam ovisna o facebooku? Apsolutno da. Kao i o mobitelu, televiziji, automobilu, kuhinjskim aparatima i tuš kabini. I gdje je tu problem, ako to ne umanjuje kvalitetu moga života?
Zahvalna sam zapravo što živim u vremenu facebooka i uzbuđena zbog onoga što nas još sve očekuje.

Gospodine Mark Zuckerberg...moj naklon.




Prof. Nada Bučević

- Sent using Google Toolbar"