Oduvijek me je fascinirala cinjenica kako ljubav useta u zivot,kad je najmanje ocekujes il trazis.
poslozis u zivotu prioritete,zivis zivot po svojim uzancama i kad odjednom,a nisi ni htio ni trazio useta bas On kojeg si zamisljao,mastao o njemu..pa pitas se "jesam li ja normalna" il "jel to mene tuku hormoni" pa mislis necu ja to,sta cemi ja imam zivot,lijepo mi je samoj ..nema komplikacija,nema sokova,mislis necu nista,nek je iz snova al ja necu i gotovo.
Onda ti vrazicak neda mira pa odes na pice,pa pice postane vise pica i vise price i vise sms-ova i malo pomalo eto te u vezi i kad nisi ni htjela ni zeljela.
Pa se pocmes ponasat ko klinka,naravno zaljubljena..po cijele dane mislis samo o njemu,zivkas ga,zelis mu dobro jutro,lijep dan,laku noc..jednom rijecju ugusis ga svojom sebicnom ljubavi,jer najcesce sebicno volimo...htjeli mi to sebi priznat il ne!
Uzivamo u tome da nas vole,pa radimo sve da nas nasa ljubav jos vise zavoli...i mislimo da je to ono sto trebamo raditi...jer uzivam ja,kako nebi i on uzivao u tome!
I volimo i zivimo i dijelimo i pricamo i naviknemo se...da naviknemo se,a navika je veliki crni VRAG!
Kad volimo,zamisljamo da cemo cijeli zivot bit zajedno,no ma kako snazno se volili ,i bas usprkos toj ljuvbavi i predanosti,zivot donese i ono sto nikako nismo ni planirali ni zeljeli.
Ne da je ljubav umrla,ne da nevolimo,al toliko sitnih i manje sitnih stvari se ne poklopi da je jedino rjesenje prekinut vezu...usprkos svoj ljubavi katkad vezu treba prekinuti/zivot me nazalost naucio da veze u kojima je manje ljubavi i strasti duze opstaju bez nekih stresova,uspona i padova/.
Ljudsko srce je veliko,moze voliti vise puta u zivotu,al svaki put na drugi nacin i nijedna nova ljubav neizbrise onu staru iz naseg srca.
Kad shvatite da je kraj tu,nemojte oslobodit zvijer u sebi,nemojte bit sebicni,nemojte vrijedjat...negdje se na miru zavucite,spavajte ...meditirajte pa onda tek pricajte.
U ime svete ljubavi treba vezu dostojanstveno privesti kraju.
Pa to je osoba s kojom smo dozivili nesto najljepse i najdivnije,ljubav je odista najljepse dano ljudskom rodu!
U ime ljubavi ,i ako smo odista volili,imat cemo samo ljubav u srcu i pri rastanku.
Jer onom tko nam je obogatio zivot i ispunio ga ljubavlju,ma koliko to trajalo samo mozemo bit zahvalni!
Najjadnije je nikad nedozivit pravu ljubav,a zivot je da veze zapocimlju i zavrse!
Postovi
Nema komentara:
Objavi komentar
Molim Vas komentirajte,svaki komentar je dobrodosao!