Za umrit od smija

sir Oliver

Za umrit od smija

Ako se dobro sićate, Lijepa naša je jemala EU kontrolu iliti ga monitoring punih jedanaest godina. Jer smo bili u ratu u kojem su se činile grube stvari (ka da sam rat po sebi nije gruba stvar) i tribalo nas je kontrolirat hoćemo li se razvijat ka prava demokratska država. I onda je taj monitoring završija jer se razvijamo kako EU oće i za nagradu ča smo dobri i poslušni postali smo kandidati za članstvo u EU i od tog punopravnog članstva  nas dili još samo osam miseci. Jedan od razloga ča smo postali dobri je i dobro sudstvo (ne znan ča su oni to vidili dobrog u tom sudstvu ali neka). E sad, to dobro sudstvo donosi nepravomoćnu presudu Aleksandri Ljubi, bivšoj glasnogovornici zagrebačke policije. Ta nepravomoćna presuda tribala bi dodatno učvrstiti povjerenje u pravosudni sustav u Hrvatskoj.
Ali, kako to kod nas uvik bude, ova nepravomoćna presuda dodatno je narušila povjerenje u pravosudni sustav u Hrvatskoj. Evo zašto to kažen.
Aleksandra Ljuba je dobila uvjetnu kaznu od osam miseci zatvora jer je zloupotrijebila položaj. Ča je ona to učinila? Svoju dobru prijateljicu, majku sa dvoje malodobne dice, inače žrtve obiteljskog nasilja, ugostila je u MUP-ovu odmaralištu u Dramlju 2008.godine. Tužiteljstvo ju je teretilo da je potaknula načelnika Odjela uslužnih djelatnosti MUP-a Miju Vadžića da njezinoj prijateljici i dieci omogući da lituju u odmaralištu po povlaštenoj cijeni iako nisu u rodu. U obrascu zahtjeva za korištenje MUP-ova odmarališta neistinito je navela da joj je prijateljica sestra, a njezina dica nećaci. Tako su za boravak od 9. do 19. kolovoza 2008. godine u Dramlju svi platili samo troškove spize, i to po povlaštenoj cijeni, ali ne i troškove smještaja. Platili su ukupno 2470 kuna umisto pune cijene od 8620 kuna. Time je, navodi se u optužnici, MUP oštećen za 6040 kuna. Razliku u cijeni Ljuba je poslije sama platila.
Bivša glasnogovornica branila se da Vadžića nije poticala ni na što, već da joj je on rekao da prijateljicu i djecu može povesti u odmaralište, samo neka kaže da su joj rođaci. Vadžić je prije suđenja priznao krivnju i nagodio se s tužiteljstvom za uvjetnu osudu.
Ova presuda je u Hrvatskoj izazvala čudnu reakciju: masovno ruganje, ismijavanje i zgražanje.
Ne radi tega ča hrvatski građani odobravaju ono ča je Ljuba učinila, jer je prekršila neka pravila i donekle zloupotribila svoj položaj, već zato ča je i njen slučaj sve građane uvirija da se u ovoj zemlji pravosudni sustav obračunava samo sa malin čovikom, nekakvim smišnim prekršajima i gubi vrime na dugotrajnim beznačajnim slučajevima.
I sada se desilo da umisto da posluži ka dokaz da pravosudni sustav diluje, nepravomoćna presuda Ljubi razumila se ka dokaz da sustav i dalje ne diluje. Jer je najluđe od svega u ovom slučaju ča je Ljuba naknadno uplatila razliku u cijeni!!! Judi, platila je razliku!!! Niju je ukrala !!!
Normalno da sada svi umiremo od smija jer u ovoj državi jema puno gorih stvari od Ljube, koja je ipak napravila prekšaj.
Zar nije katastrofa da nikor nije tražija ostavku ministra policije koji živi u stanu u vlasništvu osobe koju se godinama istražuje i kod poduzetnika čija je tvrtka do jučer bila dužna par mijuna kuna poreza. Zar nije kažnjivo kada jedni nelegalno upadaju u obavještajni sustav, a drugi se tim sustavom legalno služe u zaštitu vlastitih interesa? Zar nije kažnjivo kad glavni državni odvjetnik odlazi na privatne večere s osobama koje bi trebao istraživati? Zar nije kažnjivo kad kriminalci slobodno šetaju okolo?
O famoznim pokajnicima da se i ne govori.
Čitan zadnjih dana da je 72-godišnja bakica, bez mirovine i na socijalnoj pomoći, završila na šestodnevnom izdržavanju zatvorske kazne radi pet neplaćenih računa za odvoz škovaca i zbog nepoštivanja suda. Sustav je bio nemilosrdan, baš ka ča se to od njega očekuje.
Nekako u to vrime, na zagrebačkom Županijskom sudu odigra se tragikomični komad. Krunskog svjedoka u procesu protiv Ive Sanadera, Roberta Ježića, sudac Ivan Turudić pita di su pare. "Na računu Dioki Holdinga, tvrtke koja je u mojem 100-postotnom vlasništvu, a čije je sjedište u Zugu u Švicarskoj", ponosno odgovora Ježić. "Uplatite pare još danas", reka mu je sudac, a Ježić uzvraća: "Danas ne mogu, no u najskorijem roku ću dostaviti". "Kad?". "Za tridesetak dana".
Ovdi nije rič o 624 kune neplaćenih računa za komunalije, nego o pet mijuna eura navodnog mita namijenjenog premijeru Sanadera. Sudac Turudić rekao je Ježiću da ga neće vatat za rič, ali da očekuje da te pare budu prebačene na račun suda. Nije mu reka da ako ne uplati da će dobit po nosu. Ma jok, nikakve konkretne sankcije nije ni spomenija.
Prije otprilike godinu dana,  prije nego što se Ježić uopće pojavio na suđenju Sanaderu, novinari su upitali predsjednika Republike Josipovića oće li vratiti Ježićevu predizbornu donaciju od 200 ijad kuna. Reka je da oće, tek ako Ježić bude pravomoćno osuđen, znajući činjenicu da se to neće dogoditi, budući je ovaj izbjegao optužnicu prihvaćanjem uloge pokajnika.
Vidite, pravosudni sustav je u punom pogonu. I ča on više radi, mi građani u njega imamo manje povjerenja.
A naročito kada slušamo predsjednika države kako najprije kaže da će "interna kontrola MUP-a imati posla" oko spornog izvješća o navodnom nezakonitom prisluškivanju šefa tajne službe, pa malo kasnije kaže da je sve bilo zakonito, da bi svejedno zajedno s premijerom sminija šefa Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. I to bez ikakvog logičnog obrazloženja.
Pravosudni sustav je tako i dalje u sigurnim rukama.
Baš ka ča je to bija svih ovih godina kad je Hrvatska tonula u korupciju i kriminal, kad su poreznici pazili da ne nagaze one najveće, kad su se zakoni minjali da tajkuni ne bi završili u zatvoru, kad je glavni državni odvjetnik pazija da ne kukurikne, a suci se družili s mafijašima.
Ljuba je vratila pare i završila na sudu, Ježić nije vratija pare i nije završio na sudu. Baka Minka nije platila 624 kune komunalija i završila je zatvoru. Nino Pavić nije platija 2,5 milijuna kuna poreza i nije završija u zatvoru. Završio je s ministrom unutarnjih poslova u svom stanu. Todorić nije platija 450 mijuna kuna poreza i nije završija u zatvor jer mu je ova država oprostila taj veliki dug.
Ka ča se vidi, neki stvarno znaju kako se pouzdati u pravosudni sustav. Zato, nemojte slučajno zaboravit platit koji misečni račun jer ćete odmah, zahvaljujući poštenom pravosudnom sustavu završit u zatvor.