TIK TAK - TIK TAK • Krtica

TIK TAK - TIK TAK • Krtica: "Slučajno naiđem na tekst jedne naše glumice i spisateljice pod naslovom „Važem- kad rodiš najgori je osjećaj da nema natrag.“ I zapravo mi se svidio tekst. Poprilično je duhovit ali i pomalo kontroverzan.
A onda malo pogledam komentare ispod teksta i shvatim da je ubola u osinje gnijezdo.
Ovo i jest možda „klizav teren“ u smislu iznošenja vlastitog mišljenja, ali izgleda da mnogi nikako da shvate da svatko na to ima pravo.

Uvijek mi se čini da su posebno majke osjetljive na činjenicu da se netko usudio reći da i život bez djece može biti sretan i ispunjen. Još ako je to i vlastiti izbor žene, svakako se potrude da je ispljuvaju i proglase sebičnom. Što ih zapravo tako ljuti? Možda činjenica da su mnoge žene napokon shvatile da je majčinstvo tek jedna od uloga u životu. Svakako najljepša uloga, ali ipak ne mora biti smisao života. Mislim da ovaj stav najviše boli one koje zapravo nemaju hrabrosti ostvariti sebe na drugi način, ili nisu uspjele biti ono tko su zaista htjele biti. Tu bol dokazuju napadom.
I onda se lakše ubaciti u društveno poimanje žene i napadati sve one koje su se usudile biti drugačije.

U komentarima su se stvorila dva tima. Žene koje su donijele odluku ostvariti sebe na drugim područjima života, smatraju žene koje su se ostvarile isključivo kroz ulogu žena i majki kao one koje su odustale od sebe i velikog broja svojih potencijala. Mnogima ovo izgleda i kao linija manjeg otpora.
Žene- majke smatraju svaku drugu varijantu osim te sebičnom.
Tko je zapravo u pravu? Nitko od onih koji osuđuju drugu stranu. Osim toga zar ne postoji i sredina?

Još nisam majka. Uživam u životu koji je prilagođen apsolutno meni i mojim željama, snovima i potrebama. Ostvarujem se kao ljudsko biće sa svim svojim potencijalima. I takav život je uistinu divno živjeti. Čisti hedonizam.
Svakako i želim biti majka. Ne čujem još biološki sat (možda ja stvarno očekujem čuti tik-tak), pažnju usmjeravam na ostvarivanje svojih snova. I uživam. Ipak vjerujem da će dijete samo još povećati taj užitak.

Zbog ovoga smatram da mogu razumijeti obje strane, ali i dalje ne razumijem osuđivanje i naglašavanje svojih stavova kao jedinih ispravnih. Razumijem obje strane jer želim biti majka, ali se nikako zbog toga ne bih odrekla sebe i svojih snova. No ja sam zapravo treća kategorija, koja zna da može imati oboje. Ipak i ovaj stav proizlazi iz činjenice da umjesto da imam već dijete od deset godina, ja sam svo to vrijeme posvetila sebi i ostvarivanju svojih ciljeva. Dijete će sada zapravo doći kad moj osjećaj ostvarenosti sebe već postoji. I ovo smatram najispravnijim putem za mene.

Potpuno sam razumjela tekst o kojem piše autorica. Svakako je divno ono što nam djeca donose, no ono što mnoge majka ne žele priznati jest i sve ono što odnose. Odnose spontanost života, impulzivnost donošenja odluka, prepuštanje trenutku. A ovakav život za one koji ga uživaju tako živjeti ima duboku dimenziju. Mnogim je ženama ovo iznimno važan dio života i imaju pravo ga takvog zadržati. Možda su količina brige i obaveza ono što mnoge žene plaši u vezi majčinstva. No to opet ne znači da gubitkom tih momenata ne dobivamo jednako vrijedne trenutke života uz dijete.

Naslov njenog teksta je apsolutno točan. Da su dotične dame koje su svu energiju usmjerile na vrijeđanje autorice, malo više pažnje usmjerile na razmišljanje o izgovorenom, shvatile bi da je naslov potpuno točan. Jer doista nema natrag!
Ali tko kaže da te žene zapravo i žele natrag?
Opet su poseban dio priče žene koje žele biti majke, ali iz nekog razloga to ne mogu. Suosjećam sa ženam kojima ovo potpuno preuzme život. Žao mi je zbog tuge koja mnogima postane osnovni osjećaj, jer život uistinu nudi pregršt drugih dimenzija za sreću. Osobno smatram da se i unutar takvih priča mogu pronaći skriveni blagoslovi.

Doista svi imamo pravo na svoje kategorije sretnog i ispunjenog života. No iako možemo sebi zadati razne kriterije ovog pojma, usuđujem se misliti da ni jedna žena ne bi odbila ostvariti sebe i kroz ulogu uspješne i sretne žene koja je ostvarila i druge snove uz san da bude majka.
Zato sam i ja sklona vjerovati da je potrebno ostvariti nekoliko segmenata sebe da bismo osjećali potpunu sreću. I ovo nije nemoguće, poznajem nekoliko takvih žena. No nažalost više poznajem onih drugih koje su ostvarene samo kroz majčinstvo. Kažem nažalost jer znam da nisu zadovoljne i da se osjećaju neostvareno i zbog toga frustrirano. Pod ostvarena žena ne mislim samo zaposlena žena. Mislim na žene koje su baš ono tko žele biti, koje žive svoju strast ili koje su od toga stvorile i posao. A ovo je velika rijetkost. Ne mislim da majčinstvo može zaustaviti ženu na ovom putu. To dokazuju sve one koje imaju oboje.


Vjerujem da je divno biti žena, majka, kraljica.
No lako mi je razumijeti i one koje doista uživaju biti samo – Kraljica...



Prof. Nada Bučević

- Sent using Google Toolbar"