Portal Oko - Nekoliko otvorenih pitanja Zoranu Ercegu, veteranu, invalidu, dopisniku, snimatelju i sve ostalo što nikad nije bio

Portal Oko - Nekoliko otvorenih pitanja Zoranu Ercegu, veteranu, invalidu, dopisniku, snimatelju i sve ostalo što nikad nije bio

PRENESENO  IZ PORTAL OKO

ZORAN ERCEG-SLIKA S FACEBOOK PROFILA ZORANA ERCEGA

PETAR MIŠO MIHOČEVIĆ

Nekoliko otvorenih pitanja Zoranu Ercegu, veteranu, invalidu, dopisniku, snimatelju i sve ostalo što nikad nije bio

Na
jednom hrvatskom portalu objavljen je 2. veljače članak koji, manje –
više, predstavlja ‘patničko – ratnički’ životopis Zorana Ercega.
Navedeni članak može poslužiti kao ogledni primjer kako velebno zaslužni
‘boritelj’ za domovinu, eto, nije priznat, poznat, a niti prepoznat u
društvu. Najradije bih se cjenjenom gospodinu obratio u drugom licu
jednine, ono ‘Zorane Erceže ...’, ali se bojim kako takvo lice u
stvarnosti uopće - ne postoji. Jer, ‘ono’ što se može pročitati u tom
ratnom putešestviju jedostavno se nikada nije niti dogodilo, dakle, niti
jedna stvarna osoba na svijetu to nije mogla doživjeti.

Piše: Petar Mišo Mihočević

'Na
primjer. U tekstu autor navodi kako je  Zoran Erceg u Dubrovniku
proveo, kao ratni snimatelj Hrvatske televizije, osam mjeseci. Mi koji
smo tu bili znamo kako ga je jednog dana tijekom tih osam mjeseci,
negdje u zimskom periodu 1991. godine, pokojni Aljoša Nikolić, veliki
zapovjednik Odreda naoružanih brodova (ONB-a) namlatio k’o vola u
kupusu, i bacio u more. Također znamo kako su mu službeni organi obrane
Grada zaplijenili neke kazete sa očito nelegalno snimljenim
materijalima. Logičnim se čine dva pitanja, na koja bih volio dobiti
odgovor: zašto ga je pokojni Aljoša prebio, i zašto su mu oduzete video
kazete?

Rat kao filmska kulisa

Dalje,
jednog neutvrđenog datuma, u 19,00 sati navečer, Zorana Ercega zove
urednik koji treba ‘friški’ materijali iz opkoljenog Dubrovnika. Erceg
trči na Stradun, snimi nekoliko kadrova, sve to pošalje do 19:25 sati,
tako da ima priču za središnji dnevnik. Drugim riječima, četnici su
bombardirali tog neutvrđenog datuma navečer, dakle po mraku. U članku se
kaže kako ‘baš tad počnu padati granate’, ‘kao naručeno’. Sic!?

Evo
opet, za autora članka i Ercega, nekoliko logičnih pitanja: kojega
točno datuma je JNA granatirala Stradun iza ili oko 19:00 sati, zatim
kako se zvao urednik koji mu je naručio 'coverage'? Dalje, je li Erceg,
ili urednik, baš slučajno znao da će JNA granatirati Stradun? Zatim,
čime je, na koji način, kojim sredstvom ili kojom tehnikom, Erceg sa
Straduna poslao materijal u Zagreb u roku od - petnaestak minuta!? Na
koncu, je li Erceg imao pristupa možda nekom posebnom, paralelnom
sustavu slanja audio/video dokumenata, i ne samo iz Dubrovnika?

Predsjednik
republike Italije, navodi se dalje u članku, je prilikom priznanja
Republike Hrvatske izjavio kako se oko priznanja zapravo dugo ‘nećkao’.
Ali kada je vidio snimke iz razorenog Dubrovnika, one su učinile klik
kako bi priznao Republiku Hrvatsku, kaže Erceg.

Evo opet
postavljam nekoliko pitanja: kako je tadašnji talijanski predsjednik
Cossiga znao da su te snimke baš Ercegove, i drugo pitanje, kako Erceg
zna da je predsjednik Cossiga vidio baš njegove snimke?

Dometnut
ću tek, jer ovdje se ne radi o mom ratnom putu, da sam proveo svaku
minutu boravka ministrice Margarite Boniver u studenom 91., koju je zbog
brige za Dubrovnik, ali ništa manje i za Hrvatsku, poslao osobno
predsjednik Cossiga, te sam poprilično upućen u ono što je predsjedniku
Republike Italije pokazano, poslano i što je on govorio tog mjeseca
studenog, otprilike točno dva mjeseca prije priznavanja naše
neovisnosti.

Ercegu je, iz očitih ratnih (pre)zauzetosti,
promakla činjenica kako predsjednik bilo koje države neku drugu državu
ne priznaje sam, ipak se radi o znatno kompliciranijoj proceduri.
Pogotovo ne na temelju video clipova.

Zoran Erceg, ratni veteran, invalid, dopisnik i snimatelj

Erceg je, navodi se dalje, toliko propatio radi ove Hrvatske, čak mu se ni Fred Matić ne javlja.

Ne
čudim se. Ali se čudim sebi, i svima nama, koji razumijemo zašto su
naši ratni kolege u onom šatoru, da uopće obraćamo pozornost na opskurne
likove iz bajke, kao što je ovaj ratni veteran, invalid, dopisnik,
snimatelj i sve ostalo što nikad nije bio. Veselit ću se ako javno
odgovori na ova moja pitanjca, čime će, siguran sam, razveseliti i sve
one koji ga podržavaju, uključivo ogromnu većinu među njima koji su
izgubili osobne iskaznice, pa peticije potpisuju kao hrabri vukovi,
gladne hijene i slično. Hrabri pozdrav od mene koji se Ercega ne boji…'

Hrvatski vojnik Petar Mišo Mihočević, dragovoljac domovinskog rata, veteran i branitelj Dubrovnika

09.02.2015 02:14

Autor: PortalOko.hr