Ocijena 3/tri/-Vecernji izlazak i Jazz vecer hotel Park

Jazz vecer hotela Park u Splitu. Cijela moja zivotna prica je na ovaj il onaj nacin vezana uz Hotel Park u Splitu..sa roditeljima sam tu ljeti gotovo redovno i gotovo svaku vecer sjedila zavaljena u ogromnim pletenim foteljama s velikim mekanim kusinima...uzivancija za mladog curetka.pa poslije za mladu djevojku i zenu..majku.. Sjecam se kad je direktor bio gosp.Gudic,jos se ulazilo s Juzne strane..terasa bogata palmama...moj stol uz trecu palmu livo od ulaza izlaza na terasu..Rio tri..lagana muzika.ples koji te ponese ko povjetarac...ufff kupovi su bili kraljevski..a moram to napisat vise sam na terasi Hotela Park pojela bifteka no sto sad cijela Hrvatska ima kravica na pasnjacima. Lipo je se sjecat..prvo bila sam mlada i iz perspektive mojih godina..sad ...ovog trenutka sve je bilo lijepse i bolje..dobro sobe hotela su bile jadne i majusne i nis posebno..al Hotel Park je bio nakon pjace i Hotela Belevue srediste dogadjanja i susreta splicana..pogotovo lijeti..a i za zime i blagdana i Novih Godina i Dana zena..ma uvijek.. Kuhinja je bila srce hotela sto i kora uvijek biti.. E sad zamislite mene..prvo odem na party zatvaranja pred preuredjenje hotela,i to mi stisne srce...pa odem na veliki gusti patry otvaranja istog...i pred neki dan..u srijedu vecer je bio trenutak za ocjenit koje mjesto ima obnovljeni hotel medju nama koji smo odrasli uz njega. Odmah moram reci ocjena je jedvo prolazna 3/tri/ i to jer sam ja dobra dusica. Dodjosmo..hostese jest rekose dobro vecer no nismo im se ucinili suprug i ja vrijedni truda..sama sam nasla nas stol i nase prijatelje koji su nas cekali. Naravno razocarano gledam stol i stolice,,,male ..mizerne..kao moderne i metalne..vec mi u mislima one velike pletene s dino mekanim jastucima...no hajd preci cu preko toga..ovako su uspili utrpat puno vise stolova.. Sad nesto dobro...konobar jako simpa,drag i usluzan no puno posla i puno daleko kuhinja..za svaku informaciju o hrani koju trazimo treba ic u kuhinju i pitat kuhare...naravno da se kuhari nisu prikazali..pa nismo u svjetski metropolama gdje je kuharu cast doci do gosta...ovdje su valjda kuhari zasticena vrsta!! al idemo dalje Predvidjeni menu je bio tartar biftek meso il riba...odlucujemo se mi zenskice na mesni tartar..no na opce iznenadjenje donose nam tartar vec gotovi iz kuhinje i prohladni toast kojeg nisu imali dovoljno pa su dodali i par fetica nekog francuza sa sjemenkama...maslo za namaz je bilo ok..tartar ukusa ok...al nikakva usluga nit dozivljaj. Bijelo vino dobro rashladjeno,no morali smo nakon prvog kusanja sami rastezat ruke i dohvacat bocu i livat vino..nikog nije bilo da nas posluzi i prati nase potrebe. U ponoc smo odlucili platit i otic..da pojeli smo i sladoled za kraj...ni sjena onog sladoleda od prije a ni serviran nije bio nesto posebno..a slag koji sam trazila ocito nisu imali kao ni cokoladni preljev...sladoled promasaj... Najbolji mi je na kraju bio veliki bokal hladne vode s ledom! Izazak sa terase na zapadnu stranu nikako nije oznacen..stolivi uz bazen smetaju prolazu...stepenice lose osvjetljene...parking za goste nepostoji...i da drustvo mi je bilo super...a hotel sad treba izgradit svoju osobnost,,,poradit na jelovniku koji ce bit prepoznatljiv...i naravno mladi ljudi jos puno trebaju ucit kako docekat goste. To bi bilo to od mene.Ovo nikako nije kritika s losim namjerama,vec poticajna kritika da se ispravi,popravi i vrati stara slava hotela PARK!!

sir Oliver

PUVALICE OD ANTENE

 

Kultna emisija voditelja i dj-a Duple na valovima radija KL-Eurodom koje nažalost više nema od kada se prominila vlasnička struktura.
Emisiju san sa gušton sluša jer me vraćala u ditinjstvo, djetinjstvo kakvo naša dica nikada neće imati. I nisan moga odolit da ovu pismicu s vama ne podilim. More bit da se i vi sitite svoga ditinjstva čitajući je.

Izgubljena generacija 58000 Split

PUVALICE OD ANTENA

Bila su to vremena,
puvalica od antena.

Visokih antena, a ka ništa smo ih skidali
i onako mali, u nebo se penjali.
Visoko iznad Splita grada,
tamo na vrhovima zgrada.
Pa bi posli mi iz ulice,
od antena radili puvalice.
A sve su se puvalice,
držale za štipalice.
I eto, u samo par stihova,
puvalica je već bila gotova.

Onda bi ubrali narančaste bobice
i pljucali ih kroz puvalice.
S njima smo se gađali
i po dvoru pljucali.
Za narančaste fleke,
tamo sedamdeset i neke.
Tamo puno prije nego šta smo počeli vatat ženske,
svi smo bili u boji Nizozemske.
Narančasti rafali,
veliki i mali.

Još mi je od bobica sve u ustima sočno,
a kako mi je izgledala puvalica, sićan se točno.
Ma dok vam ovo pričan,
i okusa metala se sićan.

I onda ne znan šta mi je to danas zasmetalo,
pa san se mora pogledat u ogledalo.
Uvatila me strava,
kad san vidija kakva mi je glava.
Baš me razočaralo,
jedno obično ogledalo.

I premda znan da su prošla mnoga lita,
svejedno sam ga priupita:
“Ogledalce, ogledalce, di su otišla ta vremena,
puvalica od antena?”

Vidi ogledalo kako me to pitanje mori,
pa odluči da mi odgovori:

“Žaj mi je, prošla su vremena ono kad si bija mali
i antene su već odavno zakopali.
Smeta to i mene,
te zakopane antene.
Jer kako će sad dica,
znat šta je bobica?
Vidim samo da pate,
uz kabele i pjate.
Nema više narančaste ulice,
nema više puvalice.
Zato i ne smim dugo gledat ovo šta je ostalo,
jer moglo bi me razbit!”, završi ogledalo.

I ostavi me usred tišine
i još me zapeče od istine.

Gleda san di ću.
Nisan zna šta ću.
A onda su mi sjećanja sama,
napunila usta bobicama.

Pa je sjeta opet uvatila mene,
odnija mi vitar s krovova antene.
Odnilo vremena,
puvalica od antena.