UMJESTO HVALA NASIM UCITELJIMA

sir Oliver

OS"Cvjetno naselje" 1a razred

S ljubavlju, Teddy

Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole.Ime joj je g-đa Thompson.

Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-tog razreda na prvi dan škole, izjavila je jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli. No, bilo je to nemoguće, jer je u prvoj klupi, zavaljen u svoju stolicu, sjedio mališan, Teddy Stoddard. G-đa Thompson viđala je Teddya godinu ranije i primjetila je da se nije puno igrao sa ostalom djecom, odjeća mu je bila neuredna i uvijek je bio prljav. Teddy je ponekad bio i neprijatan, što je rezultiralo time da je g-đa Thompson sa užitkom markirala njegove ispite  debelom crvenom olovkom, križajući papire  i konačno, zaokružeći veliko "1"  na vrhu njegovih ispita.

Škola gdje je podučavala g-đa Thompson, zahtijevala je od nje da pregledava sve stare bilješke za svakog učenika. Teddyeve je ostavila za kraj. Ipak,čitajući njegove bilješke vrlo se iznenadila.

Teddyeva učiteljica iz prvog razreda napisala je:'Teddy je vedro i nasmijano dijete. Uredno obavlja zadatke i ima dobro vladanje...svojim prisutstvom unosi radost u sredinu.' 

Učiteljica iz drugog razreda zapisala je:' Teddy je odličan učenik, prijatelji  u razredu jako ga vole, ali on je uznemiren zbog toga što mu je majka teško bolesna i život kod kuće mu je stresan.'

Učiteljica iz trećeg razreda  zabilježila je ovo: "Teško ga je  pogodila smrt majke. I dalje se trudi  dati najbolje od sebe, ali mu otac  ne posvećuje previše pozornosti. Ako se  uskoro nešto ne poduzme, njegov obiteljski  život uvelike će utjecati na njega".

Teddijeva učiteljica iz četvrtog  razreda napisala je: "Teddy je povučen  i ne pokazuje puno interesa za školu. Nema puno prijatelja i ponekad spava u  razredu".  

No sada je g-đa Thompson  shvatila problem i osjetila se posramljeno.

Osjećala se još gore kada  su joj svi učenici donesli Božićne  poklone zamotane u prekrasan papir i šarene  vrpce, osim Teddya.

Njegov poklon bio je nevješto umotan u debeli, smeđi papir koji mu je preostao od kupovine. G-đu Thomposn zaboljelo je kada je morala otvoriti taj poklon pred razredom. Neka djeca počela su se glasno smijati kada je iz papira izvadila narukvicu od umjetnih dijamanata na kojoj je nekoliko dijamanata nedostajalo i polupraznu bočicu parfema. Dječji smijeh je utihnuo kada se učiteljica oduševila narukvicom, stavila ju na  ruku, i poprskala malo parfema na zglavak.

Teddy Stoddard je ostao u  školi par minuta nakon nastave samo da  joj kaže: "G-đo Thompson, danas mirišite  baš kao što je moja mama nekada  mirisala". 

Nakon što su djeca napustila razred, plakala je još sat vremena. 

Na taj dan, prestala je podučavati  čitanje, pisanje i aritmetiku. Umjesto toga, počela je podučavati djecu.  

G-đaThompson je otada posebnu  pažnju posvećivala Teddyu. Dok je radila s njim, djelovao je kao da mu je um živnuo. Što ga je više ohrabrivala, on je brže napredovao. Do kraja godine, Teddy je postao jedan od najpametnije djece u razredu i, unatoč laži da će sve učenike podjednako voljeti, Teddy je postao njen "ljubimac". Godinu dana kasnije, našla je poruku ispod vrata, od Teddya. Napisao je da je ona najbolja učiteljica koju je ikada u životu imao.

Nakon šest godina ponovno je  dobila poruku od Teddya. Napisao je da je završio srednju školu, s jako dobrim  uspjehom, te da mu je ona još uvijek najbolja učiteljica koju je imao u cijelom  svom životu. Nakon četiri godine, stiglo je sljedeće pismo u kojem je pisao da je nastavio sa školovanjem. Iako je ponekad  znalo biti teško, uhvatio se s time  u koštac i uskoro će diplomirati kao najbolji student na fakultetu. Ponovio je g-đi Thompson da mu je ona još  uvijek najomiljenija i najbolja učiteljica  koju je imao cijeli život. Nakon toga, prošlo je još četiri godine do sljedećeg Teddyevog pisma. Ovog puta, pisao je o svojoj odluci  da nakon uspješno završenog dodiplomskog  studija, nastavlja još malo dalje sa studiranjem. Ponovno je naglasio da mu je ona još uvijek najbolja i najomiljenija  učiteljica koju je ikada imao. Njegovo  ime sada je bilo nešto duže. Stajao je potpis, magistar Theodore F. Stoddard.
Priči još uvijek nije kraj. Kao što već pretpostavljate, sljedećeg proljeća  stiglo je još jedno pismo. Teddy piše  da je upoznao djevojku i da planiraju  vjenčanje. Otac mu je preminuo prije nekoliko godina, pa je predložio g-đi Thompson da na vjenčanju sjedi na počasnom  mjestu rezerviranom za majku mladenca. Naravno, g-đa.Thompson je prihvatila  prijedlog. I pogodite što? Nosila je onu narukvicu, istu onu na kojoj je  nedostajalo nekoliko dijamanata. Pobrinula se i da nosi parfem za kojeg se Teddy sjeća da ga je nosila njegova majka na posljednji Božić koji su proveli zajedno. Zagrlivši se, Dr. Stoddard je šapnuo g-đi Thompson na uho, "Hvala Vam, g-đo. Thompson, jer ste vjerovali u mene. Od srca Vam hvala zato jer ste učinili da se osjećam važan i pokazali mi da mogu utjecati na život". Sa suzama u očima, g-đa.  Thompson mu je odgovorila: "Ne, Teddy. Ti si bio onaj koji me naučio da  mogu utjecati. Nisam znala podučavati sve  dok nisam srela tebe ".

Sa zahvalnošću učiteljci Gordani Matković iz osnovne škole 'Bratstvo-jedinstvo' u Splitu

P.S.

/UMJESTO ZAHVALE PROFESORICI ZDENKI BENZON/


tekst koji cu ovdje prenjeti sam dobila elektronskom postom.Cim sam ga procitala sjetila sam se svoje drage uciteljice Divne Cinotti..no tekst bih ipak posvetila razrednici moje kcerke,koja je u mojoj kcerki otkrila ono sto nitko prije nje nije vidio,i pruzila joj ljubav i potporu.Danas je moja kcerka,zahvaljujuci njoj ,prvenstveno i sama akademski obrazovana mlada osoba!
VELIKO VAM HVALA PROFESORICE ZDENKA BENZON!

U srcu nosim i sve ucitelje OŠ"Cvjetno naselje" u Zagrebu pa je tekst i njima namjenjen.
dakle u kukolju ima i psenice!

DOK NAS RAZVOD NE RASTAVI/Prof. Nada Bučević/

DOK NAS RAZVOD NE RASTAVI


27.10.2010.
Nitko u trenutku vjenčanja ne razmišlja o razvodu.
Svi mislimo da ćemo baš mi biti ti koji ćemo dokazati zašto je brak opstao do današnjih dana.
Ni statistike nas ne mogu poljuljati.
Svi znamo da je brak izvorno nastao iz potpuno neromantičih razloga. Uzdržavanja, podjele imovine, zakonskih prava djece. Negdje smo ga mi putem pretvorili u najromantičniji trenutak života. Vjerovatno opet mi žene…
Ali postoji i onaj duhovni aspekt braka, spajanje dvoje u jedno. Stapanje u ljubavi.
Na ovo opet mi žene posebno padamo. Osobno nemam ništa protiv braka, dapače, svi bi to trebali doživjeti. Bar jednom.
Iako priznajem, pronalazim sve manje i manje razloga za njegovo postojanje. Bar u onom svjetovnom smislu. Nekada davno parovi koji se nisu vjenčali bili su nekako čudni, neshvaćeni. Danas, ima mi nešto jako zanimljivo u takvim parovima koji kao da na taj način dokazuju da ih ništa osim ljubavi ne drži zajedno.
Kažu da je uz smrt bliske osobe razvod druga najveća trauma koja vas može zadesiti. Ovo bih ipak stavila uz onu - kako kome. Naravno da nije isto da li ste vi inicirali razvod, ili vas je zadesio kao grom iz vedra neba.

Veći problem od razvoda jest loš brak. A ovdje smo otišli toliko daleko, da smo spremni sve to loše nazivati jednostavno normalnim dijelom braka. I ovo je za mene tragedija!
A tek koje li sve razloge i izgovore pronalazimo da bi ostali u istom. Ipak, potpuno mi je jasno zašto se to događa. Razvodom neminovno imate osjećaj osobnog neuspjeha i to možda u najvažnijem segmentu života - obitelji.
Toliko daleko znamo ići u traženju razloga i izgovora zašto se ne razvesti da smo spremni žaliti čak i za novcima potrošenim na vjenčanje, pa sve do izbjegavanja likovanja nekih neprijatelja! Uglavnom, nedostatak ljubavi ( a gotovo smo se svi upravo zbog ljubavi i vjenčali ) nekako nam nije baš dovoljan razlog za razvod u usporedbi sa roditeljima, djecom, imovinom, prijateljima, kumovima, zajedničkim poslom, pa sve do slike koju želimo projicirati prema vani. Lažne naravno.

Riječ koja se uvijek vezuje uz brak je kompromis. Ako obratite pažnju ova je riječ potpuno preuzela vodeći položaj kad se spominje brak i u potpunosti potisla riječ ljubav. Problem je što mnogi uopće ne shvaćaju da kad opisuju taj kompromis oni zapravo opisuju čisto kompromitiranje!
Kompromitiranje razloga zbog kojih su ušli u brak, kompromitiranje njegove svrhe, biti i ljepote. Kompromitiranje samih sebe pod geslom kompromisa. Ok, ako im je tako lakše.
Ako mislite da taj kompromis treba značiti toleranciju, poštivanje, prilagođavanje i zajednički rast…to nije kompromis, to ljubav čini sama po sebi.

Ovdje imam vrlo jasan stav i mišljenje.
Ako sam se udala zbog ljubavi i to s vrlo jasnom predodžbom o tome kako ta ljubav treba zauvijek izgledati, u nedostatku iste ću se i razvesti.
Ako sam se udala zbog djece, stana, automobila, roditelja ili zajedničkih prijatelja u tom braku ću i ostati.

A tako je lako ostati u lošem braku, prelako.
Kako je lako sebe lagati, prilagođavati definiciju ljubavi, mijenjati je.
Lagati sebe i druge, tu smo najveći eksperti.
Sve ovo vam je preteško ako znate što ljubav jest i ne pristajete na manje.
Ako vam je ljubav smisao života, ovo postaje nemoguće, neizdrživo.

Prevara zaslužuje poseban tekst, ali samo ću spomenuti one koji sebe uvjere da vole dvije osobe istovremeno, ili su još sebi stvorili nove kategorije ljubavi u koje samo oni vjeruju.
Bilo bi zanimljivo pitati drugu stranu, onu koju varaju, drži li ta priča vodu.

Vjerujem u sretan brak, jer vjerujem u ljubav.
Vjerovali su i svi oni koji su se razveli. I zapravo su takvi snažniji i hrabriji od onih koji po svaku cijenu ostaju u braku.
Oni koji ostaju u lošim brakovima uništavaju pravi smisao ljubavi i braka.

Zbog njih se nešto što je trebalo biti simbol ljubavi, sada zove institucijom!


Prof. Nada Bučević