RUŽNO PAČE • Krtica

RUŽNO PAČE • Krtica: "RUŽNO PAČE
RUŽNO PAČE

26.01.2011.
Jednog proljetnog dana na imanju dobrog seljaka, u gnijezdu mame Patke, izleglo se neobično pače. Razlikovalo se od svojih sestara i braće jer je bilo ružno.

Ovako započinje priča Ružno pače. Da je ta priča nastala danas, vjerovatno bi pače prije nego se pretvorilo u labuda već završilo na stolu nekog estetskog kirurga.
Osobno ne kužim protivnike estetske odnosno plastične kirurgije, jer ne kužim kakve veze samnom imaju kompleksi, manjak samopouzdanja i želja za promjenom izgleda onih koji idu pod nož.

Da me ne zgrožava izobličeno lice nekad prelijepe Nine Morić, to svakako jest, ali mi je i tužno koliko kompleksa stoji iza toga. Da mi nije smiješno nepomično čelo Nicole Kidman, naravno da jest, ali češće razmišljam o tome koji li to mora biti manjak samopouzdanja i što se zapravo krije iza toga. Naizgled ima sve, osim najvažnijeg. Ljubav prema slici u ogledalu.

Pače iz naše priče nije znalo da je ružno dok se nije počelo uspoređivati sa ostalim pačićima koji su mu se rugali i dok ga i vlastita majka nije počela izbjegavati.
I u ovoj rečenici leži sva filozofija plastične kirurgije. Manjak samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti i uspoređivanje sa drugima, a često je u pitanju i nedostatak ljubavi unutar obitelji.
Naravno i poruke koju roditelji šalju. Najčešće je to majka.
Nedavno gledam epizodu „Pod nož“, u kojoj majka odluči ići na plastičnu generalku i ljuti se što joj kćer od 13 godina već ima listu korekcija koje želi i sama napraviti. Još nisam odlučila da li mi je ovo komično ili tragično.

Mnogi misle da je težnja za „ savršenom ljepotom“ nametnuta pritiskom medija i lica sa naslovnice. Sa ovim se slažem djelomično. Ako ću ja prije nego prolistam naslovnice, „prolistat“ i malo svoj mozak, teško da mogu podleći ovom pritisku. Bilo bi zdravije da se više priča o osjećaju manje vrijednosti i krivim mjerilima samopouzdanja koje imaju takve osobe, nego o naslovnicama i medijima. Vječito to prebacivanje odgovornosti.
Teško da mi netko može srušiti samopouzdanje, onoliko koliko ga ja mogu argumentirano sebi podići. Djelomično se slažem iz razloga što mnoge ipak ne prolistaju mozak prije toga.

Pričam naravno o dijelu estetske kirurgije koja pokriva estetiku, ne rekonstrukciju nekog unakaženog dijela tijela. Svima nam je jasno da je u tom krajnjem slučaju estetska kirurgija najveći blagoslov koji se takvoj osobi može dogoditi.

Nije li zanimljivo koliko ljudi skriva činjenicu da su imali plastičnu operaciju? Što nam to zapravo govori. Svi oni podsvjesno znaju kolike nedostatke vlastite osobnosti to prikriva. Manjak samopouzdanja, iskrivljenu sliku o sebi, pogrešna mjerila i osjećaj manje vrijednosti.
Dokaz ovome su svi oni primjeri koji kad jednom krenu pod nož, zapravo se ne mogu zaustaviti. Nikako da shvate da im je potrebna generalka iznutra.

Danas po mnogima najljepše žene svijeta imale su po nekoliko zahvata na sebi. Uporno ih ističemo kao bezvremenske ljepotice i kao da nam nimalo nema veze što im je vrijeme zaustavio nož. No nije li to lakši put do ljepote? Da li doista zaslužuju tu titulu?
Nisu li zapravo najljepše žene svijeta one koje vole sebe baš kakve jesu, koje vole nosić koji ih podsjeća na tatu, koje vole svoje bore koje su putokazi njihovog života? Koje vole i pokoju striju koja je dokaz života koji su jednom nosile u sebi. Tko bi uopće želio izbrisati te tragove sreće?

Poznajem nekoliko primjera žena koje su išle pod nož. Napravile su sitne promjene u svrhu podizanja samopouzdanja. Neke od njih su doista postigle efekt rasta samopouzdanja i kvalitete života, a neke su ostale zarobljene u osjećaju manje vrijednosti i sada traže nove pogreške na sebi.
Takve ne bi zadovoljilo ni tijelo Monike Belucci, jer su zapravo prazne iznutra. A uvijek ćete ih prepoznati po tome jer u svom životu stavljaju naglasak na fizičku ljepotu i izgled. No nije ni čudo, jer zapravo ne zadovoljavaju ni jedan drugi realan kriterij uspjeha ili ostvarenja.

Nema ništa ljepše nego biti zadovoljan sobom u potpunosti. Baš voljeti sebe.
Lijepo je znati da možda i poneki nedostatak kompenzirate vlastitim samopouzdanjem i postignućima. Takve žene zrače onim faktorom X o kojem svi pričaju, a nitko ga ne zna definirati.
Tada i u sobi prepunoj umjetno stvorenih ljepotica svatko prvo primjeti njih.

Ipak najljepše je što takvim ženama to zapravo nije ni važno...





Prof. Nada Bučević

- Sent using Google Toolbar"