U samo desetak dana vise od 7000 clanova popularne drustvene mreze FB se prikljucilo grupi,kojoj je za cilj pruzanje moralne i svake druge moguce pomoci Heroini obrane Vukovara dr.Vesni Bosanac.
Grupu je otvorio branitelj,domoljub i entuziast iz Splita Darko Solic, svojim nesebicnim zalaganjem stvorio grupu svake hvale vrijednu.
Pozvani su svi ljudi dobre volje kojima je cast i pravda na prvom mjestu da se priduze grupi.https://www.facebook.com/groups/potporavesni.bosanac/
Vesna Bosanac
Početak agresije na Vukovar i ratni ustroj bolnice
Bivša općina Vukovar prema popisu stanovnika iz 1991. godine brojila
je 85.000 stanovnika, a sam grad Vukovar 45.000. Na ovome području obitavalo
je 22 nacionalne pripadnosti, od cega najviše Hrvata 43,2%, zatim
Srba 37,4%, a ostale nacionalne manjine, primjerice Ukrajinci, Rusini,
Slovaci su bili zastupljeni u manjem postotku.
Na našem području su se osjećale političke napetosti, kao i u cijeloj
bivšoj Jugoslaviji, ali većina stanovnika je podržavala osamostaljenje
Republike Hrvatske, što je iskazano i na referendumu kada se 98% stanovnika
grada Vukovara izjasnilo za samostalnost Hrvatske. Nakon poznatih događanja
i postavljanja balvana u kolovozu 1990. godine, pojačane su nacionalne
napetosti u selima s pretežito nastanjenim srpskim stanovništvom.
Pa tako u Bobotu, Veru, Borovo Selo dolaze četnici - dragovoljci iz Srbije
koji izazivaju nestabilnost autohtonog srpskog stanovništva.
U proljece 1991. godine u Vukovaru se održavaju prvi demokratski
izbori i vlast je formirana od predstavnika različitih stranaka (Hrvatske
demokratske zajednice, reformiranog Saveza komunista SDP-a...). Unatoč
demokratskih izbora i dogovora o vlasti, utjecaj velikosrpske politike
na našem području postaje sve izraženiji. Formira se Srpska demokratska
stranka u koju prelaze radikalni pripadnici srpske nacionalnosti iz Komunističke
partije. Poznata strategija mitinga Jovana Rakovica za Veliku Srbiju ne
zaobilazi ni Vukovar.
2. svibnja 1991. godine dogada se masakr hrvatskih policajaca u Borovu
Selu. Ovo događanje je otvorilo oci i najmiroljubivijim gradanima, a i
nama u bolnici, da se priprema vrlo teško razdoblje agresije na grad
Vukovar i naše područje.
Od tada već mnogi zaposlenici medicinskog centra Vukovar srpske nacionalnosti
ne dolaze na posao priklonivši se ideji Velike Srbije, koja je spremala
ratnu agresiju na cijelu Hrvatsku, pa i na naš grad.
Blokirani su putovi kroz sela naseljena pretežito srpskim stanovništvom.
Djelatnici Hitne pomoci su maltretirani prilikom evakuacije ranjenika i
poginulih u Borovu Selu. Pojedini vozaci Srbi kradu sanitetska vozila i
odvoze ih u poljske bolnice koje se formiraju na "srpskom" teritoriju.
Sredinom 1991. godine vec preko 300 zaposlenika srpske nacionalnosti napušta
Medicinski centar Vukovar.
24. srpnja 1991. godine na čelo Medicinskog centra Vukovar imenuje se
v.d. ravnateljem dr. Vesna Bosanac. U bolnici se formira Krizni stožer,
koji svakodnevno donosi važne odluke u cilju pripreme bolnice za ratnu
agresiju koja se sve više zahuktava. U to vrijeme već na Odjelu za
kirurgiju postoji Odsjek za ranjene branitelje, kojih je svaki dan sve
više, kojim rukovodi dr. Juraj Njavro uz pomoć kirurških ekipa
koje su upućene iz Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdrastva
na ispomoć u vukovarsku bolnicu.
U to vrijeme se formiraju isturene sanitetske ambulante na Mitnici, u
Iloku, u Bogdanovcima i u još nekim mjestima u gradu. Članom Medicinskog
centra Vukovar u Kriznom štabu Opcine je postao dr. Ivica Matoš,
specijalist urolog Klinicke bolnice Osijek.
Veliki broj stanovništva koncem srpnja i početkom kolovoza napušta
grad, a bolnica radi smanjenim kapacitetom. Zapslenici srpske nacionalnosti
su prilikom odlaska odnijeli velike količine lijekova i sanitetskog materijala,
tako da su zalihe bolnice gotovo ispražnjene. Zadaću opskrbe lijekovima,
sanitetskim materijalom te opremom u sanitetskim odjelima organizira Glavni
sanitetski stožer Ministarstva zdravstva, a opskrba se vrši i
dobrotom Caritasa i mnogih nevladinih organizacija i pojedinaca, koji
donose lijekove, sanitetski materijal, hranu i druge potrepštine.
Početkom kolovoza priprema se u bolnici protuatomsko sklonište za
prihvaćanje ranjenih i bolesnih u slučaju težih zračnih napada.
U isto vrijeme organizira se poseban rad ambulanti primarne zdrastvene
zaštite koji postaje sve teži zbog stalnog bombardiranja. S obzirom
na blokadu putova prema Osijeku najvecć problem postaje svakodnevni trasport
18 pacijenata koji odlaze na hemodijalizu, te se oni dogovorno s osobljem
Odjela za hemodijalizu KB Osijek evakuiraju u Rovinj, gdje ih se smješta
u Specijalnoj ortopedskoj bolnici, a svakodnevno odlaze na poliklinički
organiziranu hemodijalizu.
Dana 5. kolovoza 1991. stupa na snagu zapovijed glavnog sanitetskog stožera
Ministarstva zdravstva o radnoj obvezi, na koju su se morali odazvati svi
zaposleni u zdravstvu. U to vrijeme u Medicinskom centru Vukovar ostaje
450 ljudi, i to većina s radom u bolnici, a manji broj u ambulantama primarne
zdrastvene zaštite i stacionaru Ilok.
15. kolovoza 1991. bolnica je izravno napadnuta projketilima sa zemlje
i iz zraka, te je prema planu evakuacije, koji je ranije narpavljen, u
protuatomsko sklonište i podrume u suterenu bolnice smješten
najveći broj pacijenata i osoblja. Odjeli su organizirani kao u prijeratno
vrijeme, s tim da prioritet u planu evakuacije imaju pacijenti i osoblje
jedinice intenzivnog liječenja, rodilišta, pedijatrije a zatim i svi
ostali pacijenti. S obzirom da su napadi na grad i bolnicu svakodnevni
i sve češći, u vrlo kratkom vremenu operacijski trakt kirurgije silazi
na kat nižu ginekologiju, a zatim trajno u hitni kirurški prijem,
koji se nalazi u suterenu bolnice. Od 15. kolovoza bolnica radi u podrumima
i protuatomskim skloništu, s tim da većina osoblja još boravi
u prizemlju i na 1. katu zgrade.
Zbog pojačanog intenziteta napada na sam grad Vukovar, postaje nemoguće
raditi u ambulantama primarne zdrastvene zaštite, evakuira se oprema
iz Doma zdravlja u podrumu vukovarske bolnice, uključujuci i stomatološku
opremu, te se formira Hitna stomatološka ambulanta. Sve intervencije
Hitne medicinske pomoći su korodinirane iz Kriznog stožera vukovarske
bolnice.
U drugoj polovici kolovoza dolaskom Mile Dedakovića formira se Vojni stožer
obrane grada. Usklopu Zbora narodne garde formira se Ratni sanitet sa nekoliko
timova medicinskih sestara, vozača i sanitetskih vozila, tako da dopremanje
i prvu pomoć ranjenicima uz Hitnu medicinsku pomoć Medicinskog centra Vukovar
obavlja i Ratni sanitet Zbora narodne garde.
U narednom razdoblju razaranja grada su sve veća, vozila za dopremu ranjenika
je sve manje, te se tijekom rujna formira zajednicka Hitna pomoć koja
odlazi na intervencije po cijelom slobodnom dijelu grada do prvih crta
bojišta.
Tijekom kolovoza uspostavljena je informatička veza s Odjelom za informiranje
sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva, tako da se svakodnevno šalju
izvješća s popisima ranjenih i poginulih, ali i o nužnosti opskrbe
lijekovima, sanitetskim materijalom i opremom.
Zbog svakodnevnog bombardiranja evakuacija ranjenika je otežana,
ali je vozači Hiten medicinske pomoći svakodnevno obavljaju prevozeći ranjenike
u Vinkovce i Osijek u dogovoru i uz pomoć Hrvatske vojske i MUP-a. Potrebno
je naglasiti značajnu pomoć Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva
zdravstva, koji u sklopu specijalnih jedinica organizira dopremu pomoći
i evakuaciju ranjenika pod vodstvom doktora Josipa Husara. Prilikom dolaska
ovih konvoja dolaze i ekipe kirurga i anesteziologa koji se izmjenjuju svaka
2 tjedna, da bi posljednja ekipa do konca rujna ostala s nama u potpunom
okruženju do okupacije Vukovara.
Osim pomoći Glavnog sanitetsko stožera u logistickoj i strucnoj podršci
treba istaknuti i pomocć ostalih zdrastvenih ustanova, i to prije svega
Opće bolnice Vinkovci, iz koje su dr. Ivana Hudolin i doktor Antun Matić
dolazili svakodnevno evakuirati ranjenike, te ekipa iz Medicinskog centra
Našice koja je došla u pomoć sa sanitetskim vozilom Hitnoj medicinskoj
pomoći.
Tijekom kolovoza sigurnost stanovništva unutar crte okruženja
je sve manja s obzirom da svakodnevno različiti vojni projektili i bombe
padaju na grad. Iz Vukovara je u nekoliko navrata organizirana evakuacija
djece na more, ali se većina djece koncem kolovoza vraća u nadi da će se
situacija smiriti i da će početi škola. Iz vojarne JNA, koja se nalazi
južnom dijelu grada, svakodnevno transporteri prolaze kroz grad i
plaše stanovništvo.
Prilikom jedne takve ophodnje stradavaju i ročni vojnici JNA koji su zbrinuti
u vukovarskoj bolnici. Na inzistiranje zapovjednika vojarne i zapovjednika
policije, iako ranjeni, ovi se vojnici evakuiraju u vojarnu i nakon toga
počinje sustavno uništavanje bolnice i cijeloga šireg centra
grada od Mitnice i Sajmišta na jugoistoku do Borova Naselja u zapadnog
dijelu grada.
U okruženju koje je sve čvršće ostalo je oko 15.000 ljudi, od
čega oko 1.500 djece. Stožer obrane grada organizira uredenje civilnih
skloništa u Vukovaru i Borovu Naselju unutar kojih je organizirana
zdrastvena zaštita za 15.000 ljudi.
Polovicom rujna sve se više intenziviraju napadi na grad a veliki
dio medicinskog osoblja napušta bolnicu. S obzirom da je donesena
odluka da zbog vlastite sigurnosti nitko više ne može napustiti
bolničke podrume ili radna mjesta unutar civilnih skloništa. U to vrijeme ostaje raditi 350 djelatnika, ali se formiraju i timovi
pomoćnog osoblja, uglavnom iz redova članova obitelji medicinskog osoblja,
koji rade logističke i ostale pomocne poslove za bolnicu.
Koncem rujna nakon odlaska posljednjeg konvoja Glavnog sanitetskog stožera
Ministarstva zdravstva situacija postaje iz dana u dan sve teža. Tijekom
rujna je formirana pričuvna bolnica u podrumu zgrade Borovo-commerca u
Borovu Naselju, gdje su postojali najbolji uvjeti opskrbe električnom energijom
i vodom.
Nakon osnovne kirurške obrade i bolničkog liječenja, ranjenici i
bolesnici su tijekom noci, kada je bila mirna situacija, transportirani
u sklonište Borovo-commerca, gdje su im medicinski timovi pružali
daljnju pomoć i njegu. Rezervna bolnica Borovo-commerca imala je kapacitet
750 ranjenika i bolesnika.
Tijekom listopada i studenog bolnica radi u izuzetno teškim uvjetima,
svakodnevno je bombardirana najrazličitijim eksplozivnim sredstvima i avionskim
bombama, tako da svakodnevno prima 70 ranjenika i bolesnika.
Kirurške ekipe rade neprekidno od jutra do kasnih noćnih sati. Vrši
se prva medicinska trijaža prilikom dovoza ranjenika koji stiču sanitetskim
vozilima u pratnji branitelja i civila, osobnim i terenskim vozilima.
Primjenjuje se posebna kirurška ratna doktrina koja podrazumjeva
reanimaciju i primarno kirurško zbrinjavanje uz osnovne dijagnostičke,
radiološke i laboratorijske metode. Obavljaju se zahtjevni kirurški
zahvati u dvije improvizirane kirurške dvorane, a vrijeme krirurškog
zbrinjavanja je minimalno i iznosi prosječno 45 minuta. Zahvaljujući tomu,
ali i predanosti i stručnosti kirurških i anestezioloških timova
moratalitet ranjenika je minimalan. Vrše se maksimalno poštedni
kirurški zahvati, tako da je minimalan broj amputacija.
Posebno težak trenutak u tim danima je prijem teško ranjene
i poginule djece, kao i teško ranjenih civila i branitelja, prilikom
napada na Mitnicu i Dom umirovljenika.
Još tijekom rujna je organizirana evakuacija autobusima trudnica i
djece u pratnji medicinskog osoblja, alikako evakuacija nije bila obavezna,
velik broj trudnica i djece je ostao u gradu, tako da je unutar protuatomskog
skloništa organizirana rađaona i intenzivna soba za rodilje i novorođenčad.
Osim Odjela za ratnu kirurgijukoji je zauzeo preko 80% kapaciteta bolnice
u podrumima i dalje bolnica ima ustroj integralne zdrastvene zaštite.
Uloga i značaj ostalih odjela bolnice
Tijekom srpnja 1991. godine bolnica funkcionira kao skupina odjela jednakog
značaja i organizacijskog ustroja, pa tako postoje Odjel za opću kirurgiju
i traumatologiju, koji unutar sebe ima Odsjek za opću i abdominalnu kirurgiju,
ortopediju, vaskularnu kirurgiju, plastičnu kirurgiju i urologiju. Odsjek
za anesteziologiju nalazi se unutar Odjela za opću kirurgiju, mada pruža
usluge i Odjelu za ginekologiju i porodiljstvo.
Već u rano ljeto 1991. formira se Odsjek za ranjene hrvatske branitelje
na čelu kojega je dr. Juraj Njavro. Kako agresija postaje sve intenzivnija
i stradava sve više branitelja i civila tijekom kolovoza i rujna,
a pogotovo listopada i studenog, Odjel za kirurgiju postaje Odjelom za
ratnu kirurgiju. Od neprocijenjiva važnosti ratnoj kirurgiji u Vukovar
postaje Odjel za reanimaciju, anesteziologiju i intenzivno liječenje koji
preuzimaju anesteziolozi iz Klinčke bonice Osijek, a u najteža dva
mjeseca 1991. godine dr. Boris Kratofil iz KB Osijek i dr. Stanko Kust
iz Klinike za djecje bolesti u Klaicevoj u Zagrebu. Uz njih rade mlade
liječnice specijalizantice, uz ostalo osoblje odjela brinući danonoćno
o najtežim pacijentima.
Za mirnodopski, a pogotovo ratni ustroj bolnice od neprocjenjive važnosti
su dijagnostičke i uslužne jedinice, koje su zasebno organizirane.
Odjeli za otorinolaringologiju i oftamologiju u vrijeme preustroja ratne
bolnice Vukovar tijekom kolovoza 1991. godine postaju jedan zajednički
odjel koji vode specijalizanti dr. Neda Striber i dr. Slavko Živić,
budući da su liječnici iz oviz djelatnosti napustili bolnicu. Uz pomoć
stručnog medicinskog osoblja formiraju Odsjek ratne kirurgije glave i vrata,
te u potpunosti pružaju adekvatnu stručnu pomoć i njegu u postojećim
uvjetim pacijentima sa ozljedama glave i vrata.
Odjel za radiološku dijagonstiku djeluje u podrumskim prostorima
a voditeljica odjela dr. Ana Matoš je odgovorna i brine se za osnovne
radiološke pretrage. Tim inženjera medicinske radiologije uspješno
organizira radiološku djelatnost sve do okupacije.
Odjel za transfuzijsku medicinu za vrijeme rata preuzima dr. Edin Zujović,
koji dragovoljno dolazi preko Sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva,
te u potpunosti organizira transfuziološku djelatnost uključujući
dobroljno davateljstvo krvi, koje organizira u civilnim skloništima.
Potrebe za krvi su sve veće, te mnogi branitelji i osoblje bolnice također
daruju krv.
Odjeli za laboratorijsku i ljekarničku djelatnost pružaju također
neprocjenjivu podrušku ratnoj kirurgiji tijekom 24 sata, ali i ostalim
odjelima bolnice. U bolnicu je prije najteže agresije i blokade Vukovara
pristigla velika količina lijekova iz donacija cijem razvrstavanju su,
dijelom osim osoblja ljekarne, sudjelovali i ostali liječnici iz bolnice,
a s njima tijekom kolovoza i rujna dragovoljno dr. Dragica Bratelj iz Zagreba.
Odjel za internu medicinu djeluje u podrumu u vrlo skučenim prostorima
gdje se nalazi samo nekoliko najtežih pacijenata. Ostali pacijenti
se premještaju u sklonište Borovo-commerca gdje o njima skrbi
dr. Slavica Emedi, a unutar podruma Zaraznog odjela formira se Odjela za
gerijatriju koji vodi dr. Dragan Jagetić. Uz suradnike i osoblje odjela
ovaj dio bolnice pružao je njegu i pomoć starima i bolesnima.
Odjel za neurologiju i psihijatriju bio je smješten u podrumu stare
zgrade i i pružao pomoć prema svojim mogućnostima teškim bolesnicima
i braniteljima koji su zbog akutnog stresa bili nesposobni za obranu. Ovaj
odjel vodila je dr. Nada Mađarević, spcijalista neurolog uz pomoc mladih
lijecnika i medicinskih sestara.
Odjel za ginekologiju i opstetriciju pod vodstvom dr. Grozdane Žužić
i mladih liječnika, te stručnog medicinskog osoblja organizira hitni ginekološki
prijem i rađaonski trakt unutar skučenog prostora protuatomskog skloništa,
tako da za vrijeme najteža 3 mjeseca imamo stručuno obavljene porode
i brigu za majke i novorođenčad od kojih je troje nedonoščad.
Brigu o novorođenčadi i djeci vodi odjel za pedijatriju na kojem dr. Goranka
Muharemagić-Njegvić i dr. Branka Šipek uz stručnu pomoć medicinskih
sestara brinu za najteže bolesnu djecu.
Tijekom rujna formirana je stomatološka jedinica unutar hitnog prijema,
koju je organizirao dr. Štefan Biro, a u kojoj je neprekidno dežurao
viši zubar Želimir Godfrid.
Odjela za prehranu, nakon bolesti dotadašnje voditeljice Blanke Pifat,
preuzima viša medicinska sestra Anica Sila, te u vrlo teškim
uvjetima u jednoj podrumskoj prostoriji organizira prehranu za cijelu bolnicu
sa više od 700 obroka. Prema odluci za ranjenike i bolesnike pripremalo
se barem 3 topla obroka, a za osoblje jedan do dva.
Opskrbu vodom vodilo je tehničko osoblje bolnice uz pomoć radne skupine
koja je organizirana u bolnici na čelu sa dipl. ing. Ivanom Beinrauch.
Cjelokupnu logističku opskrbu u najtežim uvjetima vodio je dr. Štefan
biro, stomatolog.
Posebno važan odjel za rad bolnice je bio Odjel za higijensko epidemiološku
djelatnost, pod vodstvom dr. Jakova Kuljiša koji je u sklpu svojih
mogućnosti vodio brigu o kloriranju vode i asanaciji okolnih bunara.
Članak je prenesen iz monografije
Vukovarska bolnica 1991.,
gl. urednik Štefan Biro, Vukovar
2007., (str. 93-103) s ljubaznim dopuštenjem dr. Vesne Bosanac.